Dela apostolska 9

1 A Savle joÅ¡ diÅ¡uæi prijetnjom i smræu na uèenike Gospodnje pristupi k poglavaru sveÅ¡tenièkome, 2 I izmoli u njega poslanice u Damask na zbornice, ako koga naðe od ovoga puta, i ljude i žene svezane da dovede u Jerusalim. 3 A kad bjeÅ¡e na putu i doðe blizu Damaska, ujedanput obasja ga svjetlost s neba, 4 I padnuvÅ¡i na zemlju èu glas gdje mu govori: Savle! Savle! zaÅ¡to me goniÅ¡? 5 A on reèe: ko si ti, Gospode? A Gospod reèe: ja sam Isus, kojega ti goniÅ¡: teÅ¡ko ti je protivu bodila praæati se. 6 A on drkæuæi od straha reèe: Gospode! Å¡ta hoæeÅ¡ da èinim? I Gospod mu reèe: ustani i uði u grad, pa æe ti se kazati Å¡ta ti treba èiniti. 7 A ljudi koji iðahu s njim stajahu i èuðahu se, jer èujahu glas a ne viðahu nikoga. 8 A Savle usta od zemlje, i otvorenijem oèima svojijem nikoga ne viðaÅ¡e. A oni ga uzeÅ¡e za ruku i uvedoÅ¡e u Damask. 9 I bjeÅ¡e tri dana slijep, i ne jede, niti pi. 10 A u Damasku bjeÅ¡e jedan uèenik, po imenu Ananija, i reèe mu Gospod u utvari: Ananija! A on reèe: evo me, Gospode! 11 A Gospod mu reèe: ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla TarÅ¡anina; jer gle, on se moli Bogu, 12 I vidje u utvari èovjeka, po imenu Ananiju, gdje uðe i metnu ruku na nj da progleda. 13 A Ananija odgovori: Gospode! ja èuh od mnogijeh za toga èovjeka kolika zla poèini svetima tvojima u Jerusalimu; 14 I ovdje ima vlast od glavara sveÅ¡tenièkijeh da veže sve koji prizivaju ime tvoje. 15 A Gospod mu reèe: idi, jer mi je on sud izbrani da iznese ime moje pred neznaboÅ¡ce i careve i sinove Izrailjeve. 16 A ja æu mu pokazati koliko mu valja postradati za ime moje. 17 I poðe Ananija, i uðe u kuæu, i metnuvÅ¡i ruke na nj reèe: Savle, brate! Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojijem si iÅ¡ao, posla me da progledaÅ¡ i da se napuniÅ¡ Duha svetoga. 18 I odmah otpade od oèiju njegovijeh kao krljuÅ¡t, i odmah progleda, i ustavÅ¡i krsti se. 19 I poÅ¡to pojede okrijepi se; i bi Savle nekoliko dana s uèenicima koji bijahu u Damasku. 20 I odmah po zbornicama propovijedaÅ¡e Isusa da je on sin Božij. 21 A svi koji sluÅ¡ahu divljahu se i govorahu: nije li ovo onaj Å¡to gonjaÅ¡e u Jerusalimu one koji spominjahu ime ovo, i ovdje zato doðe da ih povezane vodi glavarima sveÅ¡tenièkijem. 22 A Savle se veæma siljaÅ¡e i zabunjivaÅ¡e Jevreje koji žive u Damasku, dokazujuæi da je ovo Hristos. 23 A kad se navrÅ¡i podosta dana, dogovoriÅ¡e se Jevreji da ga ubiju. 24 Ali Savle doznade njihov dogovor; a oni èuvahu vrata dan i noæ da bi ga ubili; 25 A uèenici ga uzeÅ¡e noæu i spustiÅ¡e preko zida u kotarici. 26 A kad doðe Savle u Jerusalim, ogledaÅ¡e da se pribije uz uèenike; i svi ga se bojahu, jer ne vjerovahu da je uèenik. 27 A Varnava ga uze i dovede k apostolima, i kaza im kako na putu vidje Gospoda, i kako mu govori, i kako u Damasku slobodno propovijeda ime Isusovo. 28 I bijaÅ¡e s njima i ulazi u Jerusalim i izlazi i slobodno propovijedaÅ¡e ime Gospoda Isusa. 29 I govoraÅ¡e i prepiraÅ¡e se s Grcima; a oni gledahu da ga ubiju. 30 A kad razumjeÅ¡e braæa, svedoÅ¡e ga u Ãesariju, i otpustiÅ¡e ga u Tars. 31 A crkve po svoj Judeji i Galileji i Samariji bijahu na miru, i napredovahu, i hoðahu u strahu Gospodnjem, i umnožavahu se utjehom svetoga Duha. 32 I dogodi se kad Petar obilažaÅ¡e sve, da doðe i k svetima koji življahu u Lidi. 33 I naðe tamo jednoga èovjeka po imenu Eneju, koji veæ osam godina ležaÅ¡e na odru, jer bjeÅ¡e uzet. 34 I reèe mu Petar: Eneja! iscjeljuje te Isus Hristos, ustani i prostri sam sebi. I odmah usta. 35 I vidjeÅ¡e ga svi koji življahu u Lidi i u Asaronu, i obratiÅ¡e se ka Gospodu. 36 A u Jopi bjeÅ¡e jedna uèenica, po imenu Tavita, koje znaèi srna, i ona bjeÅ¡e puna dobrijeh djela i milostinje Å¡to èinjaÅ¡e. 37 I dogodi se u te dane da se ona razbolje i umrije; onda je okupaÅ¡e i metnuÅ¡e u gornju sobu. 38 A buduæi da je Lida blizu Jope, onda uèenici èuvÅ¡i da je Petar u njoj poslaÅ¡e dva èovjeka moleæi ga da ne požali truda doæi do njih. 39 A Petar ustavÅ¡i otide s njima, i kad doðe, izvedoÅ¡e ga u gornju sobu i skupiÅ¡e se oko njega sve udovice plaèuæi i pokazujuæi suknje i haljine Å¡to je radila Srna dok je bila s njima. 40 A Petar izgnavÅ¡i sve napolje kleèe na koljena i pomoli se Bogu, i okrenuvÅ¡i se k tijelu reèe: Tavito! ustani. A ona otvori oèi svoje, i vidjevÅ¡i Petra sjede. 41 Petar pak pruživÅ¡i joj ruku podiže je; i dozvavÅ¡i svete i udovice pokaza je živu. 42 I ovo se razglasi po svoj Jopi, i mnogi vjerovaÅ¡e Gospoda. 43 I dogodi se da on osta mnogo dana u Jopi u nekoga Simona kožara.