Dela apostolska 8

1 Savle pak bjeÅ¡e pristao na njegovu smrt. A u taj dan postade veliko gonjenje na crkvu Jerusalimsku, i svi se rasijaÅ¡e po krajevima Judejskijem i Samarijskijem osim apostola. 2 A ljudi pobožni ukopaÅ¡e Stefana i veliki plaè uèiniÅ¡e nad njim. 3 A Savle dosaðivaÅ¡e crkvi, jer iðaÅ¡e po kuæama, i vucijaÅ¡e ljude i žene te predavaÅ¡e u tamnicu. 4 A oni Å¡to se bijahu rasijali prolažahu propovijedajuæi rijeè. 5 A Filip siÅ¡avÅ¡i u grad Samarijski propovijedaÅ¡e im Hrista. 6 A narod pažaÅ¡e jednoduÅ¡no na ono Å¡to govoraÅ¡e Filip, sluÅ¡ajuæi i gledajuæi znake koje èinjaÅ¡e; 7 Jer duhovi neèisti s velikom vikom izlažahu iz mnogijeh u kojima bijahu, i mnogi uzeti i hromi ozdraviÅ¡e. 8 I bi velika radost u gradu onome. 9 A bjeÅ¡e jedan èovjek, po imenu Simon, koji prije èaraÅ¡e u gradu i dovoðaÅ¡e u èudo narod Samarijski, govoreæi da je on neÅ¡to veliko; 10 Na kojega gledahu svi, i malo i veliko, govoreæi: ovo je velika sila Božija. 11 A zato gledahu na njega Å¡to ih mnogo vremena èinima udivljavaÅ¡e. 12 Kad pak vjerovaÅ¡e Filipu koji propovijedaÅ¡e jevanðelje o carstvu Božijemu i o imenu Isusa Hrista, kršæavahu se i ljudi i žene. 13 Tada i Simon vjerova, i krstivÅ¡i se osta kod Filipa; i videæi djela i znake velike koji se èinjahu divljaÅ¡e se vrlo. 14 A kad èuÅ¡e apostoli koji bijahu u Jerusalimu da Samarija primi rijeè Božiju, poslaÅ¡e k njima Petra i Jovana. 15 Koji siÅ¡avÅ¡i pomoliÅ¡e se Bogu za njih da prime Duha svetoga; 16 Jer joÅ¡ ni na jednoga ne bjeÅ¡e doÅ¡ao, nego bijahu samo krÅ¡teni u ime Gospoda Isusa. 17 Tada apostoli metnuÅ¡e ruke na njih, i oni primiÅ¡e Duha svetoga. 18 A kad vidje Simon da se daje Duh sveti kad apostoli metnu ruke, donese im novce 19 Govoreæi: dajte i meni ovu vlast da kad metnem ruke na koga primi Duha svetoga. 20 A Petar mu reèe: novci tvoji s tobom da budu u pogibao, Å¡to si pomislio da se dar Božij može dobiti za novce. 21 Nema tebi dijela ni iseta u ovoj rijeèi; jer srce tvoje nije pravo pred Bogom. 22 Pokaj se dakle od ove svoje pakosti, i moli se Bogu da bi ti se oprostila pomisao srca tvoga. 23 Jer te vidim da si u grkoj žuèi i u svezi nepravde. 24 A Simon odgovarajuæi reèe: pomolite se vi Gospodu za mene da ne naiðe na mene niÅ¡ta od ovoga Å¡to rekoste. 25 Tako oni posvjedoèivÅ¡i i govorivÅ¡i rijeè Gospodnju vratiÅ¡e se u Jerusalim, i mnogijem selima Samarijskijem propovjediÅ¡e jevanðelje. 26 A anðeo Gospodnji reèe Filipu govoreæi: ustani i idi na podne na put koji silazi od Jerusalima u Gazu i pust je. 27 I ustavÅ¡i poðe. I gle, èovjek Arapin, uÅ¡kopljenik, vlastelin Kandakije carice Arapske, Å¡to bjeÅ¡e nad svima njezinijem riznicama, koji bjeÅ¡e doÅ¡ao u Jerusalim da se moli Bogu, 28 Pa se vraæaÅ¡e, i sjedeæi na kolima svojijem èitaÅ¡e proroka Isaiju. 29 A Duh reèe Filipu: pristupi i prilijepi se tijem kolima. 30 A Filip pritrèavÅ¡i èu ga gdje èita proroka Isaiju, i reèe: a razumijeÅ¡ li Å¡to èitaÅ¡? 31 A on reèe: kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa te se pope i sjede s njim. 32 A mjesto iz pisma koje èitaÅ¡e bjeÅ¡e ovo: kao ovca na zaklanje odvede se, i nijem kao jagnje pred onijem koji ga striže, tako ne otvori usta svojijeh. 33 U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko æe iskazati? Jer se njegov život uzima od zemlje. 34 Onda uÅ¡kopljenik odgovori Filipu i reèe: molim te, za koga ovo govori prorok? ili za sebe ili za koga drugoga? 35 A Filip otvorivÅ¡i usta svoja, i poèevÅ¡i od pisma ovoga, propovjedi mu jevanðelje Isusovo. 36 Kako iðahu putem doðoÅ¡e na nekaku vodu; i reèe uÅ¡kopljenik: evo vode, Å¡ta brani meni da se krstim? 37 A Filip mu reèe: ako vjerujeÅ¡ od svega srca svojega, možeÅ¡. A on odgovarajuæi reèe: vjerujem da je Isus Hristos sin Božij. 38 I zapovjedi da stanu kola, i siðoÅ¡e oba na vodu, i Filip i uÅ¡kopljenik, i krsti ga. 39 A kad iziðoÅ¡e iz vode, Duh sveti pade na uÅ¡kopljenika, a anðeo Gospodnji uze Filipa, i viÅ¡e ga ne vidje uÅ¡kopljenik; nego otide putem svojijem radujuæi se. 40 A Filip se obrete u Azotu; i prolazeæi propovijedaÅ¡e jevanðelje svima gradovima, dok ne doðe u Ãesariju.