2. Samuelova 2

1 A poslije toga David upita Gospoda govoreæi: hoæu li otiæi u koji grad Judin? A Gospod mu reèe: otidi. A David reèe: u koji da otidem? Reèe: Hevron. 2 I David otide onamo sa dvije žene svoje, Ahinoamom iz Jezraela i Avigejom koja prije bjeÅ¡e žena Navala iz Karmila. 3 I ljude koji bijahu s njim odvede David, sve s porodicama njihovijem, i nastaniÅ¡e se po gradovima Hevronskim. 4 I doðoÅ¡e ljudi od Jude, i pomazaÅ¡e ondje Davida za cara nad domom Judinijem. I javiÅ¡e Davidu govoreæi: ljudi iz Javisa Galadova pogreboÅ¡e Saula. 5 I David posla poslanike k ljudima u Javisu Galadovu, i reèe im: da ste blagosloveni Gospodu Å¡to uèiniste milost gospodaru svojemu, Saulu, i pogreboste ga. 6 Zato da uèini Gospod vama milost i vjeru; a ja æu vam uèiniti dobro, Å¡to ste to uèinili. 7 I neka vam se ukrijepe ruke i budite hrabri; jer Saul gospodar vaÅ¡ pogibe, a dom Judin pomaza mene za cara nad sobom. 8 Ali Avenir sin Nirov vojvoda Saulov uze Isvosteja sina Saulova, i odvede ga u Mahanajim. 9 I zacari ga nad Galadom i nad Asurom i Jezraelom i Jefremom i Venijaminom i nad svijem Izrailjem. 10 Ãetrdeset godina bjeÅ¡e Isvosteju sinu Saulovu kad poèe carovati nad Izrailjem; i carova dvije godine. Samo dom Judin držaÅ¡e se Davida. 11 A David carova u Hevronu nad domom Judinijem sedam godina i Å¡est mjeseca. 12 Potom izide Avenir sin Nirov i sluge Isvosteja sina Saulova iz Mahanajima u Gavaon. 13 Takoðe i Joav sin Serujin i sluge Davidove izidoÅ¡e i sretoÅ¡e se s njima kod jezera Gavaonskoga, i stadoÅ¡e jedni s jedne strane jezera a drugi s druge strane. 14 Tada reèe Avenir Joavu: neka ustanu momci i neka se proigraju pred nama. I reèe Joav: neka ustanu. 15 I ustaÅ¡e, i izidoÅ¡e na broj: dvanaest od Venijamina sa strane Isvosteja sina Saulova, i dvanaest izmeðu sluga Davidovijeh. 16 I uhvatiÅ¡e jedan drugoga za glavu, i tisnu jedan drugomu maè svoj u bok, i popadaÅ¡e zajedno. Otuda se prozva ono mjesto Halkat-Asurim kod Gavaona. 17 I bi žestok boj onoga dana; i sluge Davidove razbiÅ¡e Avenira i Izrailjce. 18 A ondje bijahu tri sina Serujina: Joav i Avisaj i Asailo. A Asailo bijaÅ¡e lak na nogu kao srna u polju; 19 I potjera Asailo Avenira, i ne svrnu ni nadesno ni nalijevo iza Avenira. 20 I Avenir obazre se natrag i reèe: jesi li ti, Asailo? A on reèe: ja sam. 21 A Avenir mu reèe: svrni nadesno ili nalijevo, i uzmi jednoga od tijeh momaka, i skini odoru s njega. Ali ne htje Asailo svrnuti iza njega. 22 I Avenir opet reèe Asailu: otstupi od mene; zaÅ¡to da te sastavim sa zemljom? i kako bih smeo pogledati u Joava brata tvojega? 23 Ali on ne htje otstupiti; i Avenir ga udari kopljem pod peto rebro, i izaðe mu koplje na leða, te on pade ondje i umrije na mjesto. I ko god doðe na ono mjesto gdje pade i pogibe Asailo, ustavljaÅ¡e se. 24 Ali Joav i Avisaj potjeraÅ¡e Avenira, i sunce zaðe kad doðoÅ¡e do brda Ame, koja je prema Giji na putu u pustinju Gavaonsku. 25 I skupiÅ¡e se sinovi Venijaminovi za Avenirom, te se naèini èeta, i stadoÅ¡e na vrh jednoga brda. 26 I Avenir viknu Joava i reèe: hoæe li maè proždirati dovijeka? ne znaÅ¡ li da jadi bivaju napoÅ¡ljetku? zaÅ¡to veæ ne kažeÅ¡ narodu da se proðu braæe svoje? 27 A Joav reèe: tako živ bio Bog, da nijesi kazao, narod bi joÅ¡ jutros otiÅ¡ao, nijedan ne bi tjerao brata svojega. 28 Tada zatrubi Joav u trubu, i ustavi se sav narod i prestaÅ¡e tjerati Izrailja, i ne biÅ¡e se viÅ¡e. 29 I tako Avenir i ljudi njegovi idoÅ¡e preko polja cijelu onu noæ, i prijeðoÅ¡e preko Jordana, i proÅ¡avÅ¡i sav Vitron doðoÅ¡e u Mahanajim. 30 A Joav se vrati od Avenira, i kad skupi sav narod, ne bjeÅ¡e od sluga Davidovijeh devetnaest ljudi i Asaila. 31 Ali sluge Davidove pobiÅ¡e sinova Venijaminovijeh, ljudi Avenirovijeh, tri stotine i Å¡ezdeset ljudi, koji izgiboÅ¡e. 32 A Asaila uzeÅ¡e i pogreboÅ¡e u grobu oca njegova koji bijaÅ¡e u Vitlejemu. I Joav i ljudi njegovi idoÅ¡e svu noæ, i osvanuÅ¡e u Hevronu.