Psalmi 78

1 Ãuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k rijeèima usta mojih. 2 Otvoram za prièu usta svoja, kazaæu stare pripovijetke. 3 Å to sluÅ¡asmo i doznasmo, i Å¡to nam kazivaÅ¡e oci naÅ¡i, 4 Neæemo zatajiti od djece njihove, naraÅ¡taju poznom javiæemo slavu Gospodnju i silu njegovu i èudesa koja je uèinio. 5 Svjedoèanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima naÅ¡im da ga predadu djeci svojoj; 6 Da bi znao potonji naraÅ¡taj, djeca koja æe se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci 7 Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže; 8 I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bjeÅ¡e tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim. 9 Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiÅ¡e se natrag, kad bijaÅ¡e boj. 10 Ne saèuvaÅ¡e zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htjeÅ¡e hoditi. 11 ZaboraviÅ¡e djela njegova, i èudesa, koja im je pokazao, 12 Kako pred ocima njihovijem uèini èudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu; 13 Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid; 14 I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem; 15 Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane; 16 Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama. 17 Ali oni joÅ¡ jednako grijeÅ¡iÅ¡e njemu, i gnjeviÅ¡e viÅ¡njega u pustinji. 18 I kuÅ¡aÅ¡e Boga u srcu svom, iÅ¡tuæi jela po volji svojoj, 19 I vikaÅ¡e na Boga, i rekoÅ¡e: “može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji? 20 Evo! on udari u kamen, i poteèe voda, i rijeke ustadoÅ¡e; može li i hljeba dati? hoæe li i mesa postaviti narodu svojemu?" 21 Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja. 22 Jer ne vjerovaÅ¡e Bogu i ne uzdaÅ¡e se u pomoæ njegovu. 23 Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska, 24 I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im. 25 Hljeba anðelskoga jeðaÅ¡e èovjek; posla im jela do sitosti. 26 Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug; 27 I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim; 28 Pobaca ih sred okola njihova, oko Å¡atora njihovijeh. 29 I najedoÅ¡e se i dade im Å¡to su željeli. 30 Ali ih joÅ¡ i ne proðe želja, joÅ¡ bjeÅ¡e jelo u ustima njihovijem, 31 Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailju pobi. 32 Preko svega toga joÅ¡ grijeÅ¡iÅ¡e, i ne vjerovaÅ¡e èudesima njegovijem. 33 I pusti, te dani njihovi prolaziÅ¡e uzalud, i godine njihove u strahu. 34 Kad ih ubijaÅ¡e, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga; 35 I pominjahu da je Bog obrana njihova, i viÅ¡nji izbavitelj njihov. 36 Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu. 37 A srce njihovo ne bjeÅ¡e njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu. 38 Ali on bjeÅ¡e milostiv, i pokrivaÅ¡e grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaÅ¡e gnjev svoj, i ne podizaÅ¡e sve jarosti svoje. 39 OpominjaÅ¡e se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se. 40 Koliko ga puta rasrdiÅ¡e u pustinji, i uvrijediÅ¡e u zemlji gdje se ne živi! 41 Sve nanovo kuÅ¡aÅ¡e Boga, i sveca Izrailjeva dražiÅ¡e. 42 Ne sjeæaÅ¡e se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje, 43 U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu; 44 I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoÅ¡e piti. 45 Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more. 46 Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima. 47 Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom. 48 Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji. 49 Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, èetu zlijeh anðela. 50 Ravni stazu gnjevu svojemu, ne èuva duÅ¡a njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru. 51 Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem. 52 I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje. 53 Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaÅ¡e, a neprijatelje njihove zatrpa more. 54 I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica njegova. 55 Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po Å¡atorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva. 56 Ali oni kuÅ¡aÅ¡e i srdiÅ¡e Boga viÅ¡njega i uredaba njegovijeh ne saèuvaÅ¡e. 57 OdustaÅ¡e i odvrgoÅ¡e se, kao i oci njihovi, slagaÅ¡e kao rðav luk. 58 UvrijediÅ¡e ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiÅ¡e ga. 59 Bog èu i razgnjevi se i rasrdi se na Izrailja veoma. 60 Ostavi naselje svoje u Silomu, Å¡ator, u kojem življaÅ¡e s ljudma. 61 I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve. 62 I predade maèu narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se. 63 Mladiæe njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaÅ¡e svatovskih pjesama; 64 SveÅ¡tenici njegovi padaÅ¡e od maèa, i udovice njegove ne plakaÅ¡e. 65 Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina. 66 I pobi neprijatelje svoje s leða, vjeènoj sramoti predade ih. 67 I ne htje Å¡atora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra. 68 Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje. 69 I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka. 70 I izabra Davida slugu svojega, i uze ga od torova ovèijih, 71 I od dojilica dovede ga da pase narod njegov, Jakova, i naÅ¡ljedstvo njegovo, Izrailja. 72 I on ih pase èistijem srcem, i vodi ih mudrijem rukama.