Marku 14

1 Bijahu pak joÅ¡ dva dana do pashe i do dana prijesnijeh hljebova; i tražahu glavari sveÅ¡tenièki i književnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili. 2 Ali govorahu: ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio. 3 I kad bijaÅ¡e on u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga i sjeðaÅ¡e za trpezom, doðe žena sa sklenicom mnogocjenoga mira èistoga nardova, i razbivÅ¡i sklenicu ljevaÅ¡e mu na glavu. 4 A neki se srðahu govoreæi: zaÅ¡to se to miro prosipa tako? 5 Jer se mogaÅ¡e za nj uzeti viÅ¡e od trista groÅ¡a i dati siromasima. I vikahu na nju. 6 A Isus reèe: ostavite je; Å¡ta joj smetate? ona uèini dobro djelo na meni. 7 Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoæete možete im dobro èiniti; a mene nemate svagda. 8 Ona Å¡to može, uèini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop. 9 Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda jevanðelje ovo po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin. 10 I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka glavarima sveÅ¡tenièkijem da im ga izda. 11 A oni èuvÅ¡i obradovaÅ¡e se, i obrekoÅ¡e mu novce dati: i tražaÅ¡e zgodu da ga izda. 12 I u prvi dan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu, rekoÅ¡e mu uèenici njegovi: gdje æeÅ¡ da idemo da ti zgotovimo pashu da jedeÅ¡? 13 I posla dvojicu od uèenika svojijeh i reèe im: idite u grad, i srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim, 14 I gdje uðe kažite gospodaru od one kuæe: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem? 15 I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotovite. 16 I iziðoÅ¡e uèenici njegovi, i doðoÅ¡e u grad, i naðoÅ¡e kao Å¡to im kaza, i ugotoviÅ¡e pashu. 17 I kad bi uveèe, doðe sa dvanaestoricom. 18 I kad sjeðahu za trpezom i jeðahu reèe Isus: zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom, izdaæe me. 19 A oni se zabrinuÅ¡e, i stadoÅ¡e govoriti jedan za drugijem: da ne ja? i drugi: da ne ja? 20 A on odgovarajuæi reèe im: jedan od dvanaestorice koji umoèi sa mnom u zdjelu. 21 Sin èovjeèij dakle ide kao Å¡to je pisano za njega; ali teÅ¡ko onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek. 22 I kad jeðahu uze Isus hljeb i blagoslovivÅ¡i prelomi ga, i dade im, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. 23 I uze èaÅ¡u i davÅ¡i hvalu dade im; i piÅ¡e iz nje svi. 24 I reèe im: ovo je krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge. 25 Zaista vam kažem: viÅ¡e neæu piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad æu ga piti novoga u carstvu Božijemu. 26 I otpojavÅ¡i hvalu iziðoÅ¡e na goru Maslinsku. 27 I reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer je pisano: udariæu pastira i ovce æe se razbjeæi. 28 Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju. 29 A Petar mu reèe: ako se i svi sablazne, ali ja neæu. 30 I reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta æeÅ¡ me se odreæi. 31 A on joÅ¡ veæma govoraÅ¡e: da bih znao s tobom i umrijeti neæu te se odreæi. Tako i svi govorahu. 32 I doðoÅ¡e u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima svojijem: sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu. 33 I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poèe tužiti. 34 I reèe im: žalosna je duÅ¡a moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite. 35 I otiÅ¡avÅ¡i malo pade na zemlju, i moljaÅ¡e se da bi ga mimoiÅ¡ao èas ako je moguæe. 36 I govoraÅ¡e: Ava oèe! sve je moguæe tebi; pronesi èaÅ¡u ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti. 37 I doðe i naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: Simone! Zar spavaÅ¡? Ne može li jednoga èasa postražiti? 38 Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan ali je tijelo slabo. 39 I opet otiÅ¡avÅ¡i pomoli se Bogu one iste rijeèi govoreæi. 40 I vrativÅ¡i se naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale; i ne znadijahu Å¡ta bi mu odgovorili. 41 I doðe treæi put, i reèe im: jednako spavate i poèivate; dosta je; doðe èas; evo se predaje sin èovjeèij u ruke grjeÅ¡nicima. 42 Ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi. 43 I odmah dok on joÅ¡ govoraÅ¡e, doðe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveÅ¡tenièkijeh i od književnika i starjeÅ¡ina. 44 I izdajnik njegov dade im znak govoreæi: koga ja cjelivam onaj je: držite ga, i vodite ga èuvajuæi. 45 I doÅ¡avÅ¡i odmah pristupi k njemu, i reèe: Ravi! ravi! i cjeliva ga. 46 A oni metnuÅ¡e ruke svoje na nj i uhvatiÅ¡e ga. 47 A jedan od onijeh Å¡to stajahu ondje izvadi nož te udari slugu poglavara sveÅ¡tenièkoga, i otsijeèe mu uho. 48 I odgovarajuæi Isus reèe im: kao na hajduka iziÅ¡li ste s noževima i s koljem da me uhvatite, 49 A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i uèio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo. 50 I ostavivÅ¡i ga uèenici svi pobjegoÅ¡e. 51 I za njim iðaÅ¡e nekakav mladiæ ogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatiÅ¡e onoga mladiæa. 52 A on ostavivÅ¡i platno go pobježe od njih. 53 I dovedoÅ¡e Isusa k poglavaru sveÅ¡tenièkome, i stekoÅ¡e se k njemu svi glavari sveÅ¡tenièki i književnici i starjeÅ¡ine. 54 I Petar ide za njim izdaleka do u dvor poglavara sveÅ¡tenièkoga, i sjeðaÅ¡e sa slugama, i grijaÅ¡e se kod ognja. 55 A glavari sveÅ¡tenièki i sva skupÅ¡tina tražahu na Isusa svjedoèanstva da ga ubiju; i ne naðoÅ¡e; 56 Jer mnogi svjedoèahu lažno na njega i svjedoèanstva ne bijahu jednaka. 57 I jedni ustavÅ¡i svjedoèahu na njega lažno govoreæi: 58 Mi smo èuli gdje on govori: ja æu razvaliti ovu crkvu koja je rukama naèinjena, i za tri dana naèiniæu drugu koja neæe biti rukama naèinjena. 59 I ni ovo svjedoèanstvo njihovo ne bijaÅ¡e jednako. 60 I ustavÅ¡i poglavar sveÅ¡tenièki na srijedu zapita Isusa govoreæi: zar niÅ¡ta ne odgovaraÅ¡ Å¡to ovi na tebe svjedoèe? 61 A on muèaÅ¡e i niÅ¡ta ne odgovaraÅ¡e. Opet poglavar sveÅ¡tenièki zapita i reèe: jesi li ti Hristos, sin blagoslovenoga? 62 A Isus reèe: jesam; i vidjeæete sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem. 63 A poglavar sveÅ¡tenièki razdrije svoje haljine, i reèe: Å¡ta nam trebaju viÅ¡e svjedoci? 64 Ãuste hulu na Boga; Å¡ta mislite? A oni svi kazaÅ¡e da je zaslužio smrt. 65 I poèeÅ¡e jedni pljuvati na nj, i pokrivati mu lice, i æuÅ¡ati ga, i govoriti mu: proreci; i sluge ga bijahu po obrazima. 66 I kad bijaÅ¡e Petar dolje na dvoru, doðe jedna od sluÅ¡kinja poglavara sveÅ¡tenièkoga, 67 I vidjevÅ¡i Petra gdje se grije pogleda na nj i reèe: i ti si bio s Isusom Nazareæaninom. 68 A on se odreèe govoreæi: ne znam niti razumijem Å¡ta ti govoriÅ¡. I iziðe napolje pred dvor: i pijetao zapjeva. 69 I opet kad ga vidje sluÅ¡kinja, poèe govoriti onima Å¡to stajahu ondje: ovaj je od njih. 70 A on se opet odricaÅ¡e. I malo zatijem opet oni Å¡to stajahu ondje rekoÅ¡e Petru: vaistinu si od njih: jer si Galilejac, i govor ti je onakovi. 71 A on se poèe kleti i preklinjati: ne znam toga èovjeka za koga vi govorite. 72 I drugi put zapjeva pijetao. I opomenu se Petar rijeèi Å¡to mu reèe Isus: dok pijetao dvaput ne zapjeva odreæi æeÅ¡ me se triput. I stade plakati.