Mateju 5

1 A kad on vidje narod, pope se na goru, i sjede, i pristupiÅ¡e mu uèenici njegovi. 2 I otvorivÅ¡i usta svoja uèaÅ¡e ih govoreæi: 3 Blago siromaÅ¡nima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko; 4 Blago onima koji plaèu, jer æe se utjeÅ¡iti; 5 Blago krotkima, jer æe naslijediti zemlju; 6 Blago gladnima i žednima pravde, jer æe se nasititi; 7 Blago milostivima, jer æe biti pomilovani; 8 Blago onima koji su èistoga srca, jer æe Boga vidjeti; 9 Blago onima koji mir grade, jer æe se sinovi Božiji nazvati; 10 Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko. 11 Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rðave rijeèi lažuæi, mene radi. 12 Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaÅ¡a na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas. 13 Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, èim æe se osoliti? Ona veæ neæe biti ni za Å¡to, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze. 14 Vi ste vidjelo svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji. 15 Niti se užiže svijeæa i meæe pod sud nego na svijeænjak, te svijetli svima koji su u kuæi. 16 Tako da se svijetli vaÅ¡e vidjelo pred ljudima, da vide vaÅ¡a dobra djela, i slave oca vaÅ¡ega koji je na nebesima. 17 Ne mislite da sam ja doÅ¡ao da pokvarim zakon ili proroke: nijesam doÅ¡ao da pokvarim, nego da ispunim. 18 Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neæe nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrÅ¡i. 19 Ako ko pokvari jednu od ovijeh najmanjijeh zapovijesti i nauèi tako ljude, najmanji nazvaæe se u carstvu nebeskome; a ko izvrÅ¡i i nauèi, taj æe se veliki nazvati u carstvu nebeskome. 20 Jer vam kažem da ako ne bude veæa pravda vaÅ¡a nego književnika i fariseja, neæete uæi u carstvo nebesko. 21 Ãuli ste kako je kazano starima: ne ubij; jer ko ubije, biæe kriv sudu. 22 A ja vam kažem da æe svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za Å¡to, biti kriv sudu; a ako li ko reèe bratu svojemu: raka! biæe kriv skupÅ¡tini; a ko reèe: budalo! biæe kriv paklu ognjenom. 23 Zato dakle ako prineseÅ¡ dar svoj k oltaru, i ondje se opomeneÅ¡ da brat tvoj ima neÅ¡to na te, 24 Ostavi ondje dar svoj pred oltarom, i idi prije te se pomiri s bratom svojijem, pa onda doði i prinesi dar svoj. 25 Miri se sa suparnikom svojijem brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda sluzi i u tamnicu da te ne vrgnu. 26 Zaista ti kažem: neæeÅ¡ iziæi odande dok ne daÅ¡ do poÅ¡ljednjega dinara. 27 Ãuli ste kako je kazano starima: ne èini preljube. 28 A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, veæ je uèinio preljubu u srcu svojemu. 29 A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh negoli sve tijelo tvoje da bude baèeno u pakao. 30 I ako te desna ruka tvoja sablažnjava, otsijeci je i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh negoli sve tijelo tvoje da bude baèeno u pakao. 31 Tako je kazano: ako ko pusti ženu svoju, da joj da knjigu raspusnu. 32 A ja vam kažem da svaki koji pusti ženu svoju, osim za preljubu, navodi je te èini preljubu; i koji puÅ¡tenicu uzme preljubu èini. 33 JoÅ¡ ste èuli kako je kazano starima: ne kuni se krivo, a ispuni Å¡to si se Gospodu zakleo. 34 A ja vam kažem: ne kunite se nikako: ni nebom, jer je prijestol Božij; 35 Ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovijem; ni Jerusalimom, jer je grad velikoga cara. 36 Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeÅ¡ ni dlake jedne bijele ili crne uèiniti. 37 Dakle neka bude vaÅ¡a rijeè: da, da; ne, ne; a Å¡to je viÅ¡e od ovoga, oda zla je. 38 Ãuli ste da je kazano: oko za oko, i zub za zub. 39 A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnome tvom obrazu, obrni mu i drugi; 40 I koji hoæe da se sudi s tobom i koÅ¡ulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu. 41 I ako te potjera ko jedan sahat, idi s njime dva. 42 Koji iÅ¡te u tebe, podaj mu; i koji hoæe da mu uzajmiÅ¡, ne odreci mu. 43 Ãuli ste da je kazano: ljubi bližnjega svojega, i mrzi na neprijatelja svojega. 44 A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, èinite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone; 45 Da budete sinovi oca svojega koji je na nebesima; jer on zapovijeda svome suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima. 46 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakovu platu imate? Ne èine li to i carinici? 47 I ako Boga nazivate samo svojoj braæi, Å¡ta odviÅ¡e èinite? Ne èine li tako i neznaboÅ¡ci? 48 Budite vi dakle savrÅ¡eni, kao Å¡to je savrÅ¡en otac vaÅ¡ nebeski.