Mateju 24

1 I iziÅ¡avÅ¡i Isus iðaÅ¡e od crkve, i pristupiÅ¡e k njemu uèenici njegovi da mu pokažu graðevinu crkvenu. 2 A Isus reèe im: ne vidite li sve ovo? Zaista vam kažem: neæe ostati ovdje ni kamen na kamenu koji se neæe razmetnuti. 3 A kad sjeðaÅ¡e na gori Maslinskoj pristupiÅ¡e k njemu uèenici nasamo govoreæi: kaži nam kad æe to biti? i kakav je znak tvojega dolaska i poÅ¡ljetka vijeka? 4 I odgovarajuæi Isus reèe im: èuvajte se da vas ko ne prevari. 5 Jer æe mnogi doæi u ime moje govoreæi: ja sam Hristos. I mnoge æe prevariti. 6 Ãuæete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplaÅ¡ite; jer treba da to sve bude. Ali nije joÅ¡ tada poÅ¡ljedak. 7 Jer æe ustati narod na narod i carstvo na carstvo; i biæe gladi i pomori, i zemlja æe se tresti po svijetu. 8 A to je sve poèetak stradanja. 9 Tada æe vas predati na muke, i pobiæe vas, i svi æe narodi omrznuti na vas imena mojega radi. 10 I tada æe se mnogi sablazniti, i drug druga izdaæe, i omrznuæe drug na druga. 11 I iziæi æe mnogi lažni proroci i prevariæe mnoge. 12 I Å¡to æe se bezakonje umnožiti, ohladnjeæe ljubav mnogijeh. 13 Ali koji pretrpi do kraja blago njemu. 14 I propovjediæe se ovo jevanðelje o carstvu po svemu svijetu za svjedoèanstvo svijem narodima. I tada æe doæi poÅ¡ljedak. 15 Kad dakle ugledate mrzost opušæenja, o kojoj govori prorok Danilo, gdje stoji na mjestu svetome koji èita da razumije): 16 Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore; 17 I koji bude na krovu da ne silazi uzeti Å¡to mu je u kuæi; 18 I koji bude u polju da se ne vrati natrag da uzme haljine svoje. 19 A teÅ¡ko trudnima i dojilicama u te dane. 20 Nego se molite Bogu da ne bude bježan vaÅ¡a u zimu ni u subotu; 21 Jer æe biti nevolja velika kakova nije bila od postanja svijeta dosad niti æe biti; 22 I da se oni dani ne skrate, niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi skratiæe se dani oni. 23 Tada ako vam ko reèe: evo ovdje je Hristos ili ondje, ne vjerujte. 24 Jer æe iziæi lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaæe znake velike i èudesa da bi prevarili, ako bude moguæe, i izbrane. 25 Eto vam kazah naprijed. 26 Ako vam dakle reku: evo ga u pustinji, ne izlazite; evo ga u sobama, ne vjerujte. 27 Jer kako Å¡to munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada, taki æe biti dolazak sina èovjeèijega. 28 Jer gdje je strvina onamo æe se i orlovi kupiti. 29 I odmah æe po nevolji dana tijeh sunce pomrèati, i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba spasti, i sile nebeske pokrenuti se. 30 I tada æe se pokazati znak sina èovjeèijega na nebu; i tada æe proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaæe sina èovjeèijega gdje ide na oblacima nebeskima sa silom i slavom velikom. 31 I poslaæe anðele svoje s velikijem glasom trubnijem; i sabraæe izbrane njegove od èetiri vjetra, od kraja do kraja nebesa. 32 Od smokve nauèite se prièi: kad se veæ njezine grane pomlade i ulistaju, znate da je blizu ljeto. 33 Tako i vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu kod vrata. 34 Zaista vam kažem: ovaj naraÅ¡taj neæe proæi dok se ovo sve ne zbude. 35 Nebo i zemlja proæi æe, ali rijeèi moje neæe proæi. 36 A o danu tome i o èasu niko ne zna, ni anðeli nebeski, do otac moj sam. 37 Jer kako Å¡to je bilo u vrijeme Nojevo tako æe biti i dolazak sina èovjeèijega. 38 Jer kako Å¡to pred potopom jeðahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg, 39 I ne osjetiÅ¡e dok ne doðe potop i odnese sve; tako æe biti i dolazak sina èovjeèijega. 40 Tada æe biti dva na njivi; jedan æe se uzeti, a drugi æe se ostaviti. 41 Dvije æe mljeti na žrvnjevima; jedna æe se uzeti, a druga æe se ostaviti. 42 Stražite dakle, jer ne znate u koji æe èas doæi Gospod vaÅ¡. 43 Ali ovo znajte: kad bi znao domaæin u koje æe vrijeme doæi lupež, èuvao bi i ne bi dao potkopati kuæe svoje. 44 Zato i vi budite gotovi; jer u koji èas ne mislite doæi æe sin èovjeèij. 45 Ko je dakle taj vjerni i mudri sluga kojega je postavio gospodar njegov nad svojima domaÅ¡njima da im daje hranu na obrok? 46 Blago tome sluzi kojega doÅ¡avÅ¡i gospodar njegov naðe da izvrÅ¡uje tako. 47 Zaista vam kažem: postaviæe ga nad svijem imanjem svojim. 48 Ako li taj rðavi sluga reèe u srcu svome: neæe moj gospodar joÅ¡ zadugo doæi; 49 I poène biti svoje drugare, i jesti i piti s pijanicama; 50 Doæi æe gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u èas kad ne misli. 51 I rasjeæi æe ga napola, i daæe mu platu kao i licemjerima; ondje æe biti plaè i Å¡krgut zuba.