Mateju 21

1 I kad se približiÅ¡e k Jerusalimu i doðoÅ¡e u Vitfagu k Maslinskoj gori, onda Isus posla dva uèenika 2 Govoreæi im: idite u selo Å¡to je prema vama, i odmah æete naæi magaricu privezanu i magare s njom: odrijeÅ¡ite je i dovedite mi. 3 I ako vam ko reèe Å¡to, kažite da oni trebaju Gospodu; i odmah æe ih poslati. 4 A ovo je sve bilo da se zbude Å¡to je kazao prorok govoreæi: 5 Kažite kæeri Sionovoj: evo car tvoj ide tebi krotak, i jaÅ¡e na magarcu, i magaretu sinu magarièinu. 6 I uèenici otidoÅ¡e, i uèinivÅ¡i kako im zapovjedi Isus 7 DovedoÅ¡e magaricu i magare, i metnuÅ¡e na njih haljine svoje, i posadiÅ¡e ga na njih. 8 A ljudi mnogi prostrijeÅ¡e haljine svoje po putu; a drugi rezahu granje od drveta i prostirahu po putu. 9 A narod koji iðaÅ¡e pred njim i za njim, vikaÅ¡e govoreæi: Osana sinu Davidovu! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje! Osana na visini! 10 I kad on uðe u Jerusalim, uzbuni se sav grad govoreæi: ko je to? 11 A narod govoraÅ¡e: ovo je Isus prorok iz Nazareta Galilejskoga. 12 I uðe Isus u crkvu Božiju, i izgna sve koji prodavahu i kupovahu po crkvi, i ispremeta trpeze onijeh Å¡to mijenjahu novce, i klupe onijeh Å¡to prodavahu golubove. 13 I reèe im: u pismu stoji: dom moj dom molitve neka se zove; a vi naèiniste od njega peæinu hajduèku. 14 I pristupiÅ¡e k njemu hromi i slijepi u crkvi, i iscijeli ih. 15 A kad vidjeÅ¡e glavari sveÅ¡tenièki i književnici èudesa Å¡to uèini, i djecu gdje vièu u crkvi i govore: Osana sinu Davidovu, rasrdiÅ¡e se. 16 I rekoÅ¡e mu: èujeÅ¡ li Å¡to ovi govore? A Isus reèe im: da! zar nijeste nikad èitali: iz usta male djece i koja sisaju naèinio si sebi hvalu? 17 I ostavivÅ¡i ih iziðe napolje iz grada u Vitaniju, i zanoæi ondje. 18 A ujutru vraæajuæi se u grad ogladnje. 19 I ugledavÅ¡i smokvu jednu kraj puta doðe k njoj, i ne naðe niÅ¡ta na njoj do lišæa sama, i reèe joj: da nikad na tebi ne bude roda dovijeka. I odmah usahnu smokva. 20 I vidjevÅ¡i to uèenici diviÅ¡e se govoreæi: kako odmah usahnu smokva! 21 A Isus odgovarajuæi reèe im: zaista vam kažem: ako imate vjeru i ne posumnjate, ne samo smokveno uèiniæete, nego i gori ovoj ako reèete: digni se i baci se u more, biæe. 22 I sve Å¡to uziÅ¡tete u molitvi vjerujuæi, dobiæete. 23 I kad doðe u crkvu i stade uèiti, pristupiÅ¡e k njemu glavari sveÅ¡tenièki i starjeÅ¡ine narodne govoreæi: kakvom vlasti to èiniÅ¡? i ko ti dade vlast tu? 24 A Isus odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas upitati jednu rijeè, koju ako mi kažete, i ja æu vama kazati kakvom vlasti ovo èinim. 25 KrÅ¡tenje Jovanovo otkuda bi? ili s neba, ili od ljudi? A oni pomiÅ¡ljavahu u sebi govoreæi: ako reèemo: s neba, reæi æe nam: zaÅ¡to mu dakle ne vjerovaste? 26 Ako li reèemo: od ljudi, bojimo se naroda; jer svi Jovana držahu za proroka. 27 I odgovarajuæi Isusu rekoÅ¡e: ne znamo. Reèe i on njima: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim. 28 Å ta vam se èini? Ãovjek neki imaÅ¡e dva sina; i doÅ¡avÅ¡i k prvome reèe: sine! idi danas radi u vinogradu mome. 29 A on odgovarajuæi reèe: neæu; a poslije se raskaja i otide. 30 I pristupivÅ¡i k drugome reèe tako. A on odgovarajuæi reèe: hoæu, gospodaru; i ne otide. 31 Koji je od ove dvojice ispunio volju oèinu? RekoÅ¡e mu: prvi. Reèe im Isus: zaista vam kažem da æe carinici i kurve prije vas uæi u carstvo Božije. 32 Jer doðe k vama Jovan putem pravednijem, i ne vjerovaste mu; a carinici i kurve vjerovaÅ¡e mu; i vi poÅ¡to vidjeste to, ne raskajaste se da mu vjerujete. 33 Drugu prièu èujte: bijaÅ¡e èovjek domaæin koji posadi vinograd, i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i naèini kulu, i dade ga vinogradarima, i otide. 34 A kad se približi vrijeme rodovima, posla sluge svoje k vinogradarima da prime rodove njegove. 35 I vinogradari pohvatavÅ¡i sluge njegove jednoga izbiÅ¡e, a jednoga ubiÅ¡e, a jednoga zasuÅ¡e kamenjem. 36 Opet posla druge sluge, viÅ¡e nego prije, i uèiniÅ¡e im tako isto. 37 A potom posla k njima sina svojega govoreæi: postidjeæe se sina mojega. 38 A vinogradari vidjevÅ¡i sina rekoÅ¡e meðu sobom: ovo je naÅ¡ljednik; hodite da ga ubijemo, i da nama ostane dostojanje njegovo. 39 I uhvatiÅ¡e ga, pa izvedoÅ¡e napolje iz vinograda, i ubiÅ¡e. 40 Kad doðe dakle gospodar od vinograda Å¡ta æe uèiniti vinogradarima onijem? 41 RekoÅ¡e mu: zloèince æe zlom smrti pomoriti; a vinograd daæe drugijem vinogradarima, koji æe mu davati rodove u svoje vrijeme. 42 Reèe im Isus: zar nijeste nikad èitali u pismu: kamen koji odbaciÅ¡e zidari, onaj posta glava od ugla; to bi od Gospoda i divno je u vaÅ¡ijem oèima. 43 Zato vam kažem da æe se od vas uzeti carstvo Božije, i daæe se narodu koji njegove rodove donosi. 44 I ko padne na ovaj kamen razbiæe se; a na koga on padne satræe ga. 45 I èuvÅ¡i glavari sveÅ¡tenièki i fariseji prièe njegove razumjeÅ¡e da za njih govori. 46 I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaÅ¡e naroda, jer ga držahu za proroka.