Luki 7

1 A kad svrÅ¡i sve rijeèi svoje pred narodom, doðe u Kapernaum. 2 U kapetana pak jednoga bijaÅ¡e sluga bolestan na umoru koji mu bjeÅ¡e mio. 3 A kad èu za Isusa, posla k njemu starjeÅ¡ine Judejske moleæi ga da bi doÅ¡ao da mu iscijeli slugu. 4 A oni doÅ¡avÅ¡i k Isusu moljahu ga lijepo govoreæi: dostojan je da mu to uèiniÅ¡; 5 Jer ljubi narod naÅ¡, i naèini nam zbornicu. 6 A Isus iðaÅ¡e s njima. I kad veæ bijahu blizu kuæe, posla kapetan k njemu prijatelje govoreæi mu: Gospode! ne trudi se, jer nijesam dostojan da uðeÅ¡ pod moju strehu; 7 Zato i ne držah sebe dostojna da ti doðem, nego samo reci rijeè, i ozdraviæe sluga moj. 8 Jer i ja sam èovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa reèem jednome: idi, i ide; i drugome: doði, i doðe; i sluzi svojemu: uèini to, i uèini. 9 A kad to èu Isus, zaèudi mu se, i okrenuvÅ¡i se narodu koji iðaÅ¡e za njim reèe: kažem vam: ni u Izrailju tolike vjere ne naðoh. 10 I vrativÅ¡i se poslani naðoÅ¡e bolesnoga slugu zdrava. 11 I potom iðaÅ¡e u grad koji se zove Nain, i s njim iðahu mnogi uèenici njegovi i mnoÅ¡tvo naroda. 12 Kad se približiÅ¡e k vratima gradskijem, i gle, iznoÅ¡ahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bjeÅ¡e udovica i naroda iz grada mnogo iðaÅ¡e s njom. 13 I vidjevÅ¡i je Gospod sažali mu se za njom, i reèe joj: ne plaèi. 14 I pristupivÅ¡i prihvati za sanduk; a nosioci stadoÅ¡e, i reèe: momèe! tebi govorim, ustani. 15 I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj. 16 A strah obuze sve, i hvaljahu Boga govoreæi: veliki prorok iziðe meðu nama, i Bog pohodi narod svoj. 17 I otide glas ovaj o njemu po svoj Judeji i po svoj okolini. 18 I javiÅ¡e Jovanu uèenici njegovi za sve ovo. 19 I dozvavÅ¡i Jovan dva od uèenika svojijeh posla ih k Isusu govoreæi: jesi li ti onaj Å¡to æe doæi, ili drugoga da èekamo? 20 DoÅ¡avÅ¡i pak ljudi k njemu rekoÅ¡e: Jovan krstitelj posla nas k tebi govoreæi: jesi li ti onaj Å¡to æe doæi, ili drugoga da èekamo? 21 A u taj èas iscijeli mnoge od bolesti i od muka i od zlijeh duhova, i mnogima slijepijem darova vid. 22 I odgovarajuæi Isus reèe im: idite i kažite Jovanu Å¡to vidjeste i èuste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi èiste se, gluhi èuju, mrtvi ustaju, siromaÅ¡nima propovijeda se jevanðelje. 23 I blago onome koji se ne sablazni o mene. 24 A kad otidoÅ¡e uèenici Jovanovi, poèe narodu govoriti za Jovana: Å¡ta ste iziÅ¡li u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar? 25 Å ta ste dakle iziÅ¡li da vidite? Ãovjeka u meke haljine obuèena? Eto, koji gospodske haljine nose i u slastima žive po carskijem su dvorovima. 26 Å ta ste dakle iziÅ¡li da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i viÅ¡e od proroka; 27 Jer je ovo onaj za koga je pisano: eto ja Å¡aljem anðela svojega pred licem tvojijem koji æe pripraviti put tvoj pred tobom. 28 Jer vam kažem: nijedan izmeðu roðenijeh od žena nije veæi prorok od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu Božijemu veæi je od njega. 29 I svi ljudi koji sluÅ¡ahu i carinici opravdaÅ¡e Boga, i krstiÅ¡e se krÅ¡tenjem Jovanovijem; 30 A fariseji i književnici odbaciÅ¡e svjet Božij za njih, i ne htjeÅ¡e da ih on krsti. 31 A Gospod reèe: kakvi æu kazati da su ljudi ovoga roda? I kakvi su? 32 Oni su kao djeca koja sjede po ulicama i dozivaju jedno drugo i govore: svirasmo vam, i ne igraste, žalismo vam se, i ne plakaste. 33 Jer doðe Jovan krstitelj koji ni jede hljeba ni pije vina, a vi kažete: ðavo je u njemu; 34 Doðe sin èovjeèij koji i jede i pije, a vi kažete: gle èovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grjeÅ¡nicima. 35 I opravdaÅ¡e premudrost sva djeca njezina. 36 MoljaÅ¡e ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i uÅ¡avÅ¡i u kuæu farisejevu sjede za trpezu. 37 I gle, žena u gradu koja bjeÅ¡e grjeÅ¡nica doznavÅ¡i da je Isus za trpezom u kuæi farisejevoj, donese sklenicu mira; 38 I stavÅ¡i sastrag kod nogu njegovijeh plakaÅ¡e, i stade prati noge njegove suzama, i kosom od svoje glave otiraÅ¡e, i cjelivaÅ¡e noge njegove, i mazaÅ¡e mirom. 39 A kad vidje farisej koji ga je dozvao, reèe u sebi govoreæi: da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotièe: jer je grjeÅ¡nica. 40 I odgovarajuæi Isus reèe mu: Simone! imam ti neÅ¡to kazati. A on reèe: uèitelju! kaži. 41 A Isus reèe: dvojica bijahu dužni jednome dužniku, jedan bjeÅ¡e dužan pet stotina dinara a drugi pedeset. 42 A kad oni ne imadoÅ¡e da mu vrate, pokloni obojici. Kaži koji æe ga od njih dvojice veæma ljubiti. 43 A Simon odgovarajuæi reèe: mislim onaj kome najviÅ¡e pokloni. A on mu reèe: pravo si sudio. 44 I okrenuvÅ¡i se k ženi reèe Simonu: vidiÅ¡ li ovu ženu? Ja uðoh u tvoju kuæu, ni vode mi na noge nijesi dao; a ona suzama obli mi noge, i kosom od glave svoje otr. 45 Cjeliva mi nijesi dao; a ona otkako uðoh ne presta cjelivati mi nogu. 46 Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona mirom pomaza mi noge. 47 Zato kažem ti: opraÅ¡taju joj se grijesi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo opraÅ¡ta ima malu ljubav. 48 A njoj reèe: opraÅ¡taju ti se grijesi. 49 I stadoÅ¡e u sebi govoriti oni Å¡to sjeðahu s njim za trpezom: ko je ovaj Å¡to i grijehe opraÅ¡ta? 50 A ženi reèe: vjera tvoja pomože ti; idi s mirom.