Luki 17

1 A uèenicima reèe: nije moguæe da ne doðu sablazni; ali teÅ¡ko onome s koga dolaze; 2 Bolje bi mu bilo da mu se vodenièni kamen objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh. 3 Ãuvajte se. Ako ti sagrijeÅ¡i brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu. 4 I ako ti sedam puta na dan sagrijeÅ¡i, i sedam puta na dan doðe k tebi i reèe: kajem se, oprosti mu. 5 I rekoÅ¡e apostoli Gospodu: dometni nam vjere. 6 A Gospod reèe: kad biste imali vjere koliko zrno goruÅ¡ièno, i rekli biste ovome dubu: išèupaj se i usadi se u more, i posluÅ¡ao bi vas. 7 Koji pak od vas kad ima slugu koji ore ili èuva stoku pa kad doðe iz polja, reèe mu: hodi brzo i sjedi za trpezu? 8 Nego ne kaže li mu: ugotovi mi da veèeram, i zapregni se te mi služi dok jedem i pijem, pa onda i ti jedi i pij? 9 Eda li æe on zahvaliti sluzi tome kad svrÅ¡i Å¡to mu se zapovjedi? Ne vjerujem. 10 Tako i vi kad svrÅ¡ite sve Å¡to vam je zapovjeðeno, govorite: mi smo zaludne sluge, jer uèinismo Å¡to smo bili dužni èiniti. 11 I kad iðaÅ¡e u Jerusalim, on prolažaÅ¡e izmeðu Samarije i Galileje. 12 I kad ulažaÅ¡e u jedno selo sretoÅ¡e ga deset gubavijeh ljudi, koji staÅ¡e izdaleka, 13 I podigoÅ¡e glas govoreæi: Isuse uèitelju! pomiluj nas. 14 I vidjevÅ¡i ih reèe im: idite i pokažite se sveÅ¡tenicima. I oni iduæi oèistiÅ¡e se. 15 A jedan od njih vidjevÅ¡i da se iscijeli povrati se hvaleæi Boga iza glasa, 16 I pade nièice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bjeÅ¡e Samarjanin. 17 A Isus odgovarajuæi reèe: ne iscijeliÅ¡e li se desetorica? Gdje su dakle devetorica? 18 Kako se meðu njima koji ne naðe da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tuðin? 19 I reèe mu: ustani, idi; vjera tvoja pomože ti. 20 A kad ga upitaÅ¡e fariseji: kad æe doæi carstvo Božije? odgovarajuæi reèe im: carstvo Božije neæe doæi da se vidi; 21 Niti æe se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer gle, carstvo je Božije unutra u vama. 22 A uèenicima reèe: doæi æe vrijeme kad æete zaželjeti da vidite jedan dan sina èovjeèijega, i neæete vidjeti. 23 I reæi æe vam: evo ovdje je, ili: eno ondje; ali ne izlazite, niti tražite. 24 Jer kako Å¡to munja sine s neba, i zasvijetli se preko svega Å¡to je pod nebom, tako æe biti i sin èovjeèij u svoj dan. 25 Ali mu najprije treba mnogo postradati, i okrivljenu biti od roda ovoga. 26 I kako je bilo u vrijeme Nojevo onako æe biti u dane sina èovjeèijega: 27 Jeðahu, pijahu, ženjahu se, udavahu se do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg, i doðe potop i pogubi sve. 28 Tako kao Å¡to bi u dane Lotove: jeðahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, saðahu, zidahu; 29 A u dan kad iziðe Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve. 30 Tako æe biti i u onaj dan kad æe se javiti sin èovjeèij. 31 U onaj dan koji se desi na krovu a pokuæstvo njegovo u kuæi, neka ne silazi da ga uzme; i koji se desi u polju, tako neka se ne vraæa natrag. 32 Opominjite se žene Lotove. 33 Koji poðe da saèuva duÅ¡u svoju, izgubiæe je; a koji je izgubi, oživljeæe je. 34 Kažem vam: u onu noæ biæe dva na jednome odru, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti; 35 Dvije æe mljeti zajedno, jedna æe se uzeti a druga æe se ostaviti; 36 Dva æe biti na njivi, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti. 37 I odgovarajuæi rekoÅ¡e mu: gdje, Gospode? A on im reèe: gdje je strvina onamo æe se i orlovi skupiti.