Jeremijine tužbalice 1

1 Kako sjedi sam, posta kao udovica, grad koji bjeÅ¡e pun naroda! velik meðu narodima, glava meðu zemljama potpade pod danak! 2 Jednako plaèe noæu, i suze su mu na obrazima, nema nikoga od svijeh koji ga ljubljahu da ga potjeÅ¡i; svi ga prijatelji njegovi iznevjeriÅ¡e, postaÅ¡e mu neprijatelji. 3 Iseli se Juda od muke i ljutoga ropstva; sjedi meðu narodima, ne nalazi mira; svi koji ga goniÅ¡e stigoÅ¡e ga u tjesnacu. 4 Putovi Sionski tuže, jer niko ne ide na praznik; sva su vrata njegova pusta, sveÅ¡tenici njegovi uzdiÅ¡u, djevojke su njegove žalosne, i sam je jadan. 5 Protivnici njegovi postaÅ¡e glava, neprijateljima je njegovijem dobro; jer ga Gospod ucvijeli za mnoÅ¡tvo bezakonja njegova; djeca njegova idu u ropstvo pred neprijateljem. 6 I otide od kæeri Sionske sva slava njezina; knezovi su njezini kao jeleni koji ne nalaze paÅ¡e; idu nemoæni pred onijem koji ih goni. 7 Opominje se Jerusalim u muci svojoj i u jadu svom svijeh milina Å¡to je imao od starine, kad pada narod njegov od ruke neprijateljeve a nikoga nema da mu pomože; neprijatelji gledaju ga i smiju se prestanku njegovu. 8 TeÅ¡ko sagrijeÅ¡i Jerusalim, zato posta kao neèista žena; svi koji su ga poÅ¡tovali preziru ga, jer vidjeÅ¡e golotinju njegovu; a on uzdiÅ¡e, i okreæe se natrag. 9 Neèistota mu bjeÅ¡e na skutovima; nije mislio na kraj svoj; pao je za èudo a nema nikoga da ga potjeÅ¡i. Pogledaj, Gospode, muku moju, jer se neprijatelj ponio. 10 Neprijatelj poseže rukom na sve drage stvari njegove, i on gleda kako narodi ulaze u svetinju njegovu, za koje si zapovjedio: da ne dolaze na sabor tvoj. 11 Sav narod njegov uzdiÅ¡e tražeæi hljeba, daju dragocjene stvari svoje za jelo da okrijepe duÅ¡u. Pogledaj, Gospode, i vidi kako sam poniÅ¡ten. 12 Zar vam nije stalo, svi koji prolazite ovuda? pogledajte i vidite, ima li bola kakav je moj, koji je meni dopao, kojim me ucvijeli Gospod u dan žestokoga gnjeva svojega. 13 S visine pusti oganj u kosti moje, koji ih osvoji; razape mrežu nogama mojima, obori me nauznako, pustoÅ¡i me, te po vas dan tužim. 14 Svezan je rukom njegovom jaram od grijeha mojih, usukani su i doðoÅ¡e mi na vrat; obori silu moju; predade me Gospod u ruke, iz kojih se ne mogu podignuti. 15 Polazi Gospod sve junake moje usred mene, sazva na me sabor da potre mladiæe moje; kao grožðe u kaci izgazi Gospod djevojku kæer Judinu. 16 Zato ja plaèem, oèi moje, oèi moje liju suze, jer je daleko od mene utjeÅ¡itelj, koji bi ukrijepio duÅ¡u moju; sinovi moji propadoÅ¡e, jer nadvlada neprijatelj. 17 Sion Å¡iri ruke svoje, nema nikoga da ga tjeÅ¡i; Gospod zapovjedi za Jakova, te ga opkoliÅ¡e neprijatelji; Jerusalim posta meðu njima kao neèista žena. 18 Pravedan je Gospod, jer se suprotih zapovijesti njegovoj; èujte, svi narodi, i vidite bol moj; djevojke moje i mladiæi moji otidoÅ¡e u ropstvo. 19 Zvah prijatelje svoje, oni me prevariÅ¡e; sveÅ¡tenici moji i starjeÅ¡ine moje pomrijeÅ¡e u gradu tražeæi hrane da okrijepe duÅ¡u svoju. 20 Pogledaj, Gospode, jer mi je tuga, utroba mi se uskolebala, srce se moje prevræe u meni, jer se mnogo suprotih; na polju uèini me sirotom maè, a kod kuæe sama smrt. 21 Ãuju gdje uzdiÅ¡em, ali nema nikoga da me potjeÅ¡i; svi neprijatelji moji èuÅ¡e za nesreæu moju i raduju se Å¡to si to uèinio; dovešæeÅ¡ dan koji si oglasio, te æe oni biti kao ja. 22 Neka izaðe preda te sva zloæa njihova, i uèini kao Å¡to si uèinio meni za sve grijehe moje; jer je mnogo uzdaha mojih i srce je moje žalosno.