Jov 36

1 JoÅ¡ govori Elijuj i reèe: 2 Potrpi me malo, i pokazaæu ti, jer joÅ¡ ima Å¡to bih govorio za Boga. 3 Poèeæu izdaleka besjedu svoju, i pokazaæu da je tvorac moj pravedan. 4 Doista, neæe biti lažne rijeèi moje, kod tebe je koji pravo misli. 5 Gle, Bog je silan, ali nikoga ne odbacuje, silan je snagom srèanom. 6 Ne da živjeti bezbožniku, a nevoljnicima èini pravdu. 7 Ne odvraæa od pravednika oèiju svojih, nego joÅ¡ s carevima na prijesto posaðuje ih navijek, te se uzviÅ¡uju. 8 Ako li su okovani u puta i svezani užima nevoljnièkim, 9 Tada im napominje djela njihova i bezakonja njihova kako su silna. 10 I otvora im uho da bi se popravili, i govori im da se vrate od bezakonja. 11 Ako posluÅ¡aju i stanu mu služiti, dovrÅ¡uju dane svoje u dobru i godine svoje u radosti. 12 Ako li ne posluÅ¡aju, ginu od maèa i umiru s bezumlja. 13 A koji su licemjerna srca, navlaèe gnjev i ne vièu kad ih poveže; 14 Umire u mladosti duÅ¡a njihova i život njihov meðu kurvama. 15 Izbavlja nevoljnika iz nevolje njegove i otvora mu uho u muci. 16 Tako bi i tebe izveo iz tjeskobe na prostrano mjesto, gdje niÅ¡ta ne dosaðuje, i mirni sto tvoj bio bi pun pretiline. 17 Ali si zaslužio sud bezbožnièki; i sud i pravda snaðe te. 18 Doista, gnjev je na tebi; gledaj da te ne odbaci u karanju, te te veliki otkup neæe izbaviti. 19 Hoæe li gledati na tvoje bogatstvo? neæe ni na zlato ni na kaku silu blaga tvojega. 20 Ne uzdiÅ¡i za noæu u koju narodi odlaze na svoje mjesto. 21 Ãuvaj se da ne pogledaÅ¡ na taÅ¡tinu i voliÅ¡ nju nego nevolju. 22 Gle, Bog je najviÅ¡i svojom silom, ko je uèitelj kao on? 23 Ko mu je odredio put njegov? ili ko æe mu reæi: èiniÅ¡ nepravo? 24 Opominji se da velièaÅ¡ djela njegova, koja gledaju ljudi. 25 Svi ljudi vide ih, svaki ih gleda izdaleka. 26 Gle, Bog je velik, i ne možemo ga poznati, broj godina njegovijeh ne može se dokuèiti. 27 Jer on steže kaplje vodene, koje liju dažd iz oblaka njegovijeh; 28 Kad teku oblaci, kaplju na mnoÅ¡tvo ljudsko. 29 I ko bi razumio prostor oblacima i grmljavu u Å¡atoru njegovu? 30 Kako prostire nad njim svjetlost svoju, i dubine morske pokriva? 31 Tijem sudi narodima, daje hrane izobila. 32 Rukama zaklanja svjetlost, i nareðuje koga da srete, 33 Javljajuæi prema njemu dobru volju svoju, i prema stoci i prema rodu zemaljskom.