Jov 11

1 A Sofar Namaæanin odgovori i reèe: 2 Zar na mnoge rijeèi nema odgovora? ili æe èovjek govorljiv ostati prav? 3 Hoæe li tvoje laži umuèkati ljude? i kad se ti rugaÅ¡, zar te neæe niko posramiti? 4 Jer si rekao: èista je nauka moja, i èist sam pred oèima tvojim. 5 Ali kad bi Bog progovorio i usne svoje otvorio na te, 6 I pokazao ti tajne mudrosti, jer ih je dvojinom viÅ¡e, poznao bi da te Bog kara manje nego Å¡to zaslužuje tvoje bezakonje. 7 MožeÅ¡ li ti tajne Božije dokuèiti, ili dokuèiti savrÅ¡enstvo svemoguæega? 8 To su visine nebeske, Å¡ta æeÅ¡ uèiniti? dublje je od pakla, kako æeÅ¡ poznati? 9 Duže od zemlje, Å¡ire od mora. 10 Da prevrati, ili zatvori ili sabere, ko æe mu braniti? 11 Jer zna niÅ¡tavilo ljudsko, i videæi nevaljalstvo zar neæe paziti? 12 Ãovjek bezuman postaje razuman, premda se èovjek raða kao divlje magare. 13 Da ti upraviÅ¡ srce svoje i podigneÅ¡ ruke svoje k njemu, 14 Ako je bezakonje u ruci tvojoj, da ga ukloniÅ¡, i ne daÅ¡ da nepravda bude u Å¡atorima tvojim, 15 Tada æeÅ¡ podignuti lice svoje bez mane i stajaæeÅ¡ tvrdo i neæeÅ¡ se bojati; 16 ZaboraviæeÅ¡ muku, kao vode koja proteèe opominjaæeÅ¡ je se; 17 Nastaæe ti vrijeme vedrije nego podne, sinuæeÅ¡, biæeÅ¡ kao jutro; 18 UzdaæeÅ¡ se imajuæi nadanje, zakopaæeÅ¡ se, i mirno æeÅ¡ spavati. 19 LežaæeÅ¡, i niko te neæe plaÅ¡iti, i mnogi æe ti se moliti. 20 Ali oèi æe bezbožnicima išèiljeti, i utoèiÅ¡ta im neæe biti, i nadanje æe im biti izdisanje.