Jovanu 11

1 BijaÅ¡e pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine. 2 A Marija, koje brat Lazar bolovaÅ¡e, bjeÅ¡e ona Å¡to pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.) 3 Onda poslaÅ¡e sestre k njemu govoreæi: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je. 4 A kad èu Isus, reèe: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje. 5 A Isus ljubljaÅ¡e Martu i sestru njezinu i Lazara. 6 A kad èu da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bjeÅ¡e. 7 A potom reèe uèenicima: hajdemo opet u Judeju. 8 Uèenici mu rekoÅ¡e: Ravi! sad Judejci šæadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoæeÅ¡ da ideÅ¡ onamo? 9 Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotièe se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta; 10 A ko ide noæu spotièe se, jer nema vidjela u njemu. 11 Ovo kaza, i potom reèe im: Lazar, naÅ¡ prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim. 12 Onda mu rekoÅ¡e uèenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaæe. 13 A Isus im reèe za smrt njegovu, a oni miÅ¡ljahu da govori za spavanje sna. 14 Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije. 15 I milo mi je vas radi Å¡to nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu. 16 Onda Toma, koji se zvaÅ¡e Blizanac, reèe uèenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim. 17 A kad doðe Isus, naðe ga a on veæ èetiri dana u grobu. 18 A Vitanija bjeÅ¡e blizu Jerusalima oko petnaest potrkaliÅ¡ta.) 19 I mnogi od Judejaca bijahu doÅ¡li k Marti i Mariji da ih tjeÅ¡e za bratom njihovijem. 20 Kad Marta dakle èu da Isus ide, iziðe preda nj, a Marija sjeðaÅ¡e doma. 21 Onda reèe Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro. 22 A i sad znam da Å¡to zaiÅ¡teÅ¡ u Boga daæe ti Bog. 23 Isus joj reèe: brat æe tvoj ustati. 24 Marta mu reèe: znam da æe ustati o vaskrseniju, u poÅ¡ljednji dan. 25 A Isus joj reèe: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeæe. 26 I nijedan koji živi i vjeruje mene neæe umrijeti vavijek. VjerujeÅ¡ li ovo? 27 Reèe mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da doðe na svijet. 28 I ovo rekavÅ¡i otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreæi: uèitelj je doÅ¡ao, i zove te. 29 A ona kako èu, usta brzo i otide k njemu. 30 Jer Isus joÅ¡ ne bjeÅ¡e doÅ¡ao u selo, nego bijaÅ¡e na onom mjestu gdje ga srete Marta. 31 A Judejci onda koji bijahu s njom u kuæi i tjeÅ¡ahu je, kad vidjeÅ¡e Mariju da brzo usta i iziðe, poðoÅ¡e za njom govoreæi da ide na grob da plaèe onamo. 32 A Marija kako doðe gdje bjeÅ¡e Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreæi mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. 33 Onda Isus kad je vidje gdje plaèe, i gdje plaèu Judejci koji doðoÅ¡e s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan. 34 I reèe: gdje ste ga metnuli? RekoÅ¡e mu: Gospode! hajde da vidiÅ¡. 35 UdariÅ¡e suze Isusu. 36 Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaÅ¡e. 37 A neki od njih rekoÅ¡e: ne mogaÅ¡e li ovaj koji otvori oèi slijepcu uèiniti da i ovaj ne umre? 38 A Isus opet se zgrozi u sebi, i doðe na grob; a bijaÅ¡e peæina, i kamen ležaÅ¡e na njoj. 39 Isus reèe: uzmite kamen. Reèe mu Marta, sestra onoga Å¡to je umro: Gospode! veæ smrdi; jer su èetiri dana kako je umro. 40 Isus joj reèe: ne rekoh li ti da ako vjerujeÅ¡ vidjeæeÅ¡ slavu Božiju? 41 UzeÅ¡e dakle kamen gdje ležaÅ¡e mrtvac; a Isus podiže oèi gore, i reèe: oèe! hvala ti Å¡to si me usliÅ¡io. 42 A ja znadoh da me svagda sluÅ¡aÅ¡; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. 43 I ovo rekavÅ¡i zovnu iza glasa: Lazare! iziði napolje. 44 I iziðe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reèe: razdrijeÅ¡ite ga i pustite nek ide. 45 Onda mnogi od Judejaca koji bijahu doÅ¡li k Mariji i vidjeÅ¡e Å¡ta uèini Isus, vjerovaÅ¡e ga. 46 A neki od njih otidoÅ¡e k farisejima i kazaÅ¡e im Å¡ta uèini Isus. 47 Onda glavari sveÅ¡tenièki i fariseji sabraÅ¡e skupÅ¡tinu, i govorahu: Å¡ta æemo èiniti? Ãovjek ovaj èini mnoga èudesa. 48 Ako ga ostavimo tako, svi æe ga vjerovati; pa æe doæi Rimljani i uzeti nam zemlju i narod. 49 A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bjeÅ¡e poglavar sveÅ¡tenièki, reèe im: vi ne znate niÅ¡ta; 50 I ne mislite da je nama bolje da jedan èovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne. 51 A ovo ne reèe sam od sebe, nego, buduæi poglavar sveÅ¡tenièki one godine, proreèe da Isusu valja umrijeti za narod; 52 I ne samo za narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi ujedno. 53 Od toga dakle dana dogovoriÅ¡e se da ga ubiju. 54 A Isus viÅ¡e ne hoðaÅ¡e javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i ondje hoðaÅ¡e s uèenicima svojima. 55 A bjeÅ¡e blizu pasha Jevrejska, i mnogi iz onoga kraja doðoÅ¡e u Jerusalim prije pashe da se oèiste. 56 Tada tražahu Isusa, i stojeæi u crkvi govorahu meðu sobom: Å¡ta mislite vi zaÅ¡to ne dolazi na praznik? 57 A glavari sveÅ¡tenièki i fariseji izdaÅ¡e zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate.