Jeremija 5

1 Proðite po ulicama Jerusalimskim, i vidite sada i razberite i potražite po ulicama njegovijem, hoæete li naæi èovjeka, ima li ko da èini Å¡to je pravo i da traži istinu, pa æu oprostiti. 2 Ako i govore: tako da je živ Gospod! opet se krivo kunu. 3 Gospode! ne gledaju li oèi tvoje na istinu! BijeÅ¡ ih, ali ih ne boli; satireÅ¡ ih, ali neæe da prime nauke, tvrðe im je lice od kamena, neæe da se obrate. 4 I ja rekoh: siromasi su, ludo rade, jer ne znaju puta Gospodnjega, zakona Boga svojega. 5 Idem k vlastelima, i njima æu govoriti, jer oni znaju put Gospodnji, zakon Boga svojega; ali i oni izlomiÅ¡e jaram, pokidaÅ¡e sveze. 6 Zato æe ih pobiti lav iz Å¡ume, vuk æe ih veèernji potrti, ris æe vrebati kod gradova njihovijeh, ko god izide iz njih biæe rastrgnut, jer je mnogo grijeha njihovijeh i silni su odmeti njihovi. 7 Kako æu ti oprostiti to? Sinovi tvoji ostaviÅ¡e mene, i kunu se onima koji nijesu bogovi. Kako ih nasitih, stadoÅ¡e èiniti preljubu, i u kuæu kurvinu stjeèu se gomilom. 8 Jutrom su kad ustaju kao tovni konji, svaki rže za ženom bližnjega svojega. 9 Zato li neæu pohoditi? veli Gospod, i duÅ¡a moja neæe li se osvetiti takom narodu? 10 Izidite mu na zidove i razvalite, ali nemojte sasvijem zatrti, skinite mu prijevornice, jer nijesu Gospodnje. 11 Jer me sasvijem iznevjeri dom Izrailjev i dom Judin, veli Gospod. 12 UdariÅ¡e u bah Gospodu i rekoÅ¡e: nije tako, neæe nas zlo zadesiti, i neæemo vidjeti maèa ni gladi. 13 A ti proroci otiæi æe u vjetar, i rijeèi nema u njima, njima æe biti tako. 14 Zato ovako veli Gospod Gospod nad vojskama: kad tako govorite, evo ja æu uèiniti da rijeèi moje u ustima tvojim budu kao oganj, a ovaj narod drva, te æe ih spaliti. 15 Gle, ja æu dovesti na vas narod iz daleka, dome Izrailjev, veli Gospod, narod jak, narod star, narod kojem jezika neæeÅ¡ znati niti æeÅ¡ razumjeti Å¡to govori; 16 Kojemu je tul kao grob otvoren, svi su jaki. 17 I poješæe ljetinu tvoju i hljeb tvoj, Å¡to sinovi tvoji i kæeri tvoje šæahu jesti, poješæe ovce tvoje i goveda tvoja, poješæe vinovu lozu tvoju i smokve tvoje, i maèem æe zatrti tvrde gradove tvoje u koje se uzdaÅ¡. 18 Ali ni tada, veli Gospod, neæu vas sasvijem zatrti. 19 Jer kad reèete: zaÅ¡to nam èini Gospod Bog naÅ¡ sve ovo? tada im reci: kako ostaviste mene i služiste tuðim bogovima u zemlji svojoj, tako æete služiti tuðincima u zemlji koja nije vaÅ¡a. 20 Javite ovo u domu Jakovljevu, i oglasite u Judi, govoreæi: 21 Ãujte ovo, ludi i bezumni narode, koji imate oèi a ne vidite, koji imate uÅ¡i a ne èujete. 22 Mene li se neæete bojati? veli Gospod; od mene li neæete drktati? koji postavih pijesak moru za meðu vjeènom naredbom, i neæe prijeæi preko nje; ako mu i ustaju vali, neæe nadjaèati, ako i buèe, neæe je prijeæi. 23 Ali je u naroda ovoga srce uporno i nepokorno; otstupiÅ¡e i otidoÅ¡e. 24 Niti rekoÅ¡e u srcu svom: bojmo se Gospoda Boga svojega, koji nam daje dažd rani i pozni na vrijeme, i èuva nam nedjelje odreðene za žetvu. 25 Bezakonja vaÅ¡a odvraæaju to, i grijesi vaÅ¡i odbijaju dobro od vas. 26 Jer se nalaze u narodu mom bezbožnici, koji vrebaju kao ptièari kad se pritaje, meæu zamke da hvataju ljude. 27 Kao krletka puna ptica tako su kuæe njihove pune prijevare; zato postaÅ¡e veliki i obogatiÅ¡e. 28 UgojiÅ¡e se, sjaju se, mimoilaze zlo, ne èine pravde ni siroèetu, i opet im je dobro, i ne daju pravice ubogima. 29 Zato li neæu pohoditi? veli Gospod, i duÅ¡a moja neæe li se osvetiti takvom narodu? 30 Ãudo i strahota biva u zemlji. 31 Proroci prorokuju lažno, i sveÅ¡tenici gospoduju preko njih, i narodu je mojemu to milo. A Å¡ta æete raditi na poÅ¡ljedak?