Jeremija 49

1 Za sinove Amonove: ovako veli Gospod: zar Izrailj nema sinova? zar nema naÅ¡ljednika? zaÅ¡to Malhom naslijedi zemlju Gadovu? i zaÅ¡to se narod njegov naseli u njegovijem gradovima? 2 Zato evo idu dani, govori Gospod, kad æu uèiniti da se èuje vika ubojna u Ravi sinova Amonovijeh, i ona da bude gomila razvalina, i sela njezina popaljena ognjem; i Izrailj æe obladati onima koji bjehu njim obladali, govori Gospod. 3 Ridaj Esevone, jer je Gaj opustoÅ¡en; vièite sela Ravska; pripaÅ¡ite oko sebe kostrijet, narièite i trèite oko plotova; jer æe Malhom otiæi u ropstvo, sveÅ¡tenici njegovi i knezovi njegovi skupa. 4 Å to se hvaliÅ¡ dolinama? Rastopila se dolina tvoja, kæeri odmetnico! koja se uzdaÅ¡ u blago svoje: ko bi udario na me? 5 Evo ja æu pustiti na te strah otsvuda unaokolo, govori Gospod Gospod nad vojskama, i rasprÅ¡aæete se svi, i neæe biti nikoga da sakupi bježan. 6 Ali æu poslije povratiti roblje sinova Amonovijeh, govori Gospod. 7 Za Edoma, ovako veli Gospod nad vojskama: zar nema viÅ¡e mudrosti u Temanu? nesta li svjeta razumnima? išèilje li mudrost njihova? 8 Bježite, obratite pleæi, zavrite se duboko, stanovnici Dedanski, jer æu pustiti na Isava pogibao njegovu u vrijeme kad æu ga pohoditi. 9 Da ti doðu beraèi, ne bi li ti ostavili pabiraka? da doðu lupeži noæu, ne bi li odnijeli koliko im je dosta? 10 Ali ja ogoluznih Isava, otkrih potaje njegove da se ne može sakriti; propade sjeme njegovo, braæa njegova i susjedi njegovi, niko ne osta. 11 Ostavi sirote svoje, ja æu im život saèuvati, i udovice tvoje neka se uzdaju u me. 12 Jer ovako veli Gospod: evo, koji ne bi trebalo da piju iz èaÅ¡e, doista æe piti; a ti li æeÅ¡ ostati bez kara? neæeÅ¡ ostati bez kara, nego æeÅ¡ zacijelo piti. 13 Jer sobom se zaklinjem, govori Gospod, da æe Vosora biti pustoÅ¡, rug, èudo i prokletstvo, i svi æe gradovi njezini biti pustinja vjeèna. 14 Ãuh glas od Gospoda, i glasnik bi poslan k narodima da reèe: skupite se i idite na nju, i dignite se u boj. 15 Jer gle, uèiniæu te da budeÅ¡ mali meðu narodima i prezren meðu ljudima. 16 Obijest tvoja i ponositost srca tvojega prevari tebe, koji živiÅ¡ u rasjelinama kamenijem i držiÅ¡ se visokih humova; da naèiniÅ¡ sebi gnijezdo visoko kao orao, i odande æu te svaliti, govori Gospod. 17 I zemlja æe Edomska biti pustinja, ko proðe mimo nju, svak æe se èuditi i zviždati radi svijeh rana njezinijeh. 18 Kao kad se zatr Sodom i Gomor i susjedstvo njihovo, veli Gospod, neæe se naseliti ondje niko niti æe se baviti ondje sin èovjeèji. 19 Gle, kao lav izaæi æe podižuæi se viÅ¡e nego Jordan na stan silnoga; ali æu ga brzo otjerati iz te zemlje, i postaviæu nad njom onoga ko je izabran; jer ko je kao ja? i ko æe se preti sa mnom? i koji æe mi pastir odoljeti? 20 Zato èujte namjeru Gospodnju Å¡to je naumio za Edomce i misli njegove Å¡to je smislio za stanovnike Temanske: zaista najmanji iz stada razvlaèiæe ih, zaista æe opustjeti stan s njima. 21 Od praske padanja njihova zemlja æe se tresti, i vika æe se njihova èuti na Crvenom Moru. 22 Gle, doæi æe i doletjeæe kao orao i raÅ¡iriæe krila svoja nad Vosorom, i biæe srce u junaka Edomskih kao srce u žene koja se poraða. 23 Za Damasak. Posrami se Emat i Arfad, jer èu zle glase; rastopiÅ¡e se, strah je na moru, ne može se umiriti. 24 Damasak klonu, obrati se da bježi, drhat ga poduze, tuga i bolovi osvojiÅ¡e ga kao porodilju. 25 Kako se ne ostavi slavni grad? grad radosti moje? 26 Zato æe popadati mladiæi njegovi na ulicama njegovijem, i svi æe vojnici njegovi izginuti u onaj dan, govori Gospod nad vojskama. 27 I raspaliæu oganj u zidovima DamaÅ¡tanskim, i proždrijeæe dvore Ven-Adadove. 28 Za Kidar i za carstva Asorska, koja razbi Navuhodonosor car Vavilonski, ovako veli Gospod: ustanite, idite na Kidar, i zatrite sinove istoène. 29 Uzeæe im Å¡atore i stada, zavjese njihove i sudove njihove i kamile njihove oteæe, i vikaæe na njih straÅ¡no otsvuda. 30 Bježite, selite se daleko, zavrite se duboko, stanovnici Asorski, govori Gospod, jer je Navuhodonosor car Vavilonski namjerio namjeru protiv vas, i smislio misao protiv vas. 31 Ustanite, idite k narodu mirnome, koji živi bez straha, govori Gospod, koji nema vrata ni prijevornica, žive sami. 32 I kamile æe njihove biti plijen, i mnoÅ¡tvo stoke njihove grabež, i rasijaæu ih u sve vjetrove, one Å¡to se s kraja strigu; i dovešæu pogibao na njih sa svijeh strana, govori Gospod. 33 I Asor æe biti stan zmajevski, pustinja dovijeka: niko se neæe ondje naseliti, niti æe se baviti u njemu sin èovjeèji. 34 Rijeè Gospodnja koja doðe Jeremiji proroku za Elam, u poèetku carovanja Sedekije cara Judina, govoreæi: 35 Ovako veli Gospod nad vojskama: evo, ja æu slomiti luk Elamu, glavnu silu njegovu; 36 I dovešæu na Elam èetiri vjetra s èetiri kraja nebesa, i u sve te vjetrove rasijaæu ih, tako da neæe biti naroda kuda neæe otiæi prognanici Elamski. 37 I uplaÅ¡iæu Elamce pred neprijateljima njihovijem, i pred onima koji traže duÅ¡u njihovu; i pustiæu zlo na njih, žestinu gnjeva svojega, govori Gospod, i pustiæu za njima maè dokle ih ne zatrem. 38 I namjestiæu prijesto svoj u Elamu, i istrijebiæu odande cara i knezove, govori Gospod. 39 Ali u poÅ¡ljednje vrijeme povratiæu roblje Elamsko, govori Gospod.