Jeremija 31

1 U to vrijeme, govori Gospod, ja æu biti Bog svijem porodicama Izrailjevijem, i oni æe mi biti narod. 2 Ovako veli Gospod: narod Å¡to osta od maèa naðe milost u pustinji, kad iðah da dam odmor Izrailju. 3 Odavna mi se javljaÅ¡e Gospod. Ljubim te ljubavlju vjeènom, zato ti jednako èinim milost. 4 Opet æu te sazidati, i biæeÅ¡ sazidana, djevojko Izrailjeva, opet æeÅ¡ se veseliti bubnjima svojim, i izlaziæeÅ¡ sa zborom igraèkim. 5 Opet æeÅ¡ saditi vinograde na brdima Samarijskim, sadiæe vinogradari i ješæe rod. 6 Jer æe doæi dan kad æe vikati èuvari na gori Jefremovoj: ustanite, da idemo na Sion, ka Gospodu Bogu svojemu. 7 Jer ovako veli Gospod: pjevajte veselo radi Jakova, i podvikujte radi glave narodima; javljajte, hvalite i govorite: spasi, Gospode, narod svoj, ostatak Izrailjev. 8 Evo, ja æu ih dovesti iz zemlje sjeverne, i sabraæu ih s krajeva zemaljskih, i slijepa i hroma, i trudnu i porodilju, sve zajedno, zbor veliki vratiæe se ovamo. 9 Iæi æe plaèuæi, i s molitvama æu ih dovesti natrag; vodiæu ih pokraj potoka pravijem putem, na kom se neæe spoticati; jer sam otac Izrailju, i Jefrem je prvenac moj. 10 Ãujte, narodi, rijeè Gospodnju, i javljajte po dalekim ostrvima i recite: koji rasije Izrailja, skupiæe ga, i èuvaæe ga kao pastir stado svoje. 11 Jer iskupi Gospod Jakova, i izbavi ga iz ruku jaèega od njega. 12 I doæi æe i pjevaæe na visini Sionskoj, i steæi æe se k dobru Gospodnjem, k žitu, k vinu i k ulju, k jaganjcima i teocima; i duÅ¡a æe im biti kao vrt zaliven, i neæe viÅ¡e tužiti. 13 Tada æe se veseliti djevojka u kolu, i momci i starci zajedno, i promijeniæu žalost njihovu na radost, i utjeÅ¡iæu ih, i razveseliæu ih po žalosti njihovoj. 14 I napitaæu sveÅ¡tenicima duÅ¡u pretilinom, i narod æe se moj nasititi dobra mojega, govori Gospod. 15 Ovako veli Gospod: glas u Rami èu se, naricanje i plaè veliki; Rahilja plaèe za djecom svojom, neæe da se utjeÅ¡i za djecom svojom, jer ih nema. 16 Ovako veli Gospod: ustavi glas svoj od plaèa i oèi svoje od suza, jer ima plata djelu tvojemu, govori Gospod, i oni æe se vratiti iz zemlje neprijateljske. 17 I imaÅ¡ nada za poÅ¡ljedak, govori Gospod, da æe se vratiti sinovi tvoji na meðe svoje. 18 Ãujem doista Jefrema gdje tuži: pokarao si me, te sam pokaran kao june neuko; obrati me da se obratim, jer si ti Gospod Bog moj. 19 Jer poÅ¡to se obratih, pokajah se; i poÅ¡to se nauèih, udarih se po bedru; jer se posramih i stidim se Å¡to nosim sramotu mladosti svoje. 20 Nije li mi Jefrem mio sin? nije li dijete predrago? Otkad govorih protiv njega, jednako ga se opominjem; zato je srce moje ustreptalo njega radi, doista æu se smilovati na nj, govori Gospod. 21 Podigni znake, nanesi gomile kamenja, zapamti put kojim si iÅ¡la; vrati se, djevojko Izrailjeva, vrati se u gradove svoje. 22 Dokle æeÅ¡ lutati, kæeri odmetnice! jer je Gospod uèinio neÅ¡to novo na zemlji: žena æe opkoliti èovjeka. 23 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: joÅ¡ æu ovu rijeè govoriti u zemlji Judinoj i u gradovima njegovijem kad natrag dovedem roblje njihovo: Gospod da te blagoslovi, stane pravde, sveta goro! 24 Jer æe se naseliti u njoj Juda, i svi gradovi njegovi, i ratari i koji idu za stadom. 25 Jer æu napojiti umornu duÅ¡u, i nasititi svaku klonulu duÅ¡u. 26 Utom se probudih i pogledah, i san mi bjeÅ¡e sladak. 27 Evo idu dani, govori Gospod, kad æu zasijati dom Izrailjev i dom Judin sjemenom èovjeèijim i sjemenom od stoke. 28 I kao Å¡to sam pazio na njih da ih istrijebljujem i razvaljujem, i kvarim i zatirem i muèim, tako æu paziti na njih da ih sazidam i posadim, govori Gospod. 29 U te dane neæe se viÅ¡e govoriti: oci jedoÅ¡e kiselo grožðe, a sinovima trnu zubi. 30 Nego æe svaki za svoj grijeh poginuti; ko god jede kiselo grožðe, tome æe zubi trnuti. 31 Evo, idu dani, govori Gospod, kad æu uèiniti s domom Izrailjevijem i s domom Judinijem nov zavjet, 32 Ne kao onaj zavjet koji uèinih s ocima njihovijem, kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Misirske, jer onaj zavjet moj oni pokvariÅ¡e, a ja im bijah muž, govori Gospod; 33 Nego ovo je zavjet Å¡to æu uèiniti s domom Izrailjevijem poslije ovijeh dana, govori Gospod: metnuæu zavjet svoj u njih, i na srcu njihovu napisaæu ga, i biæu im Bog i oni æe mi biti narod. 34 I neæe viÅ¡e uèiti prijatelj prijatelja ni brat brata govoreæi: poznajte Gospoda; jer æe me znati svi od maloga do velikoga, govori Gospod; jer æu im oprostiti bezakonja njihova, i grijeha njihovijeh neæu viÅ¡e pominjati. 35 Ovako veli Gospod, koji daje sunce da svijetli danju, i uredbe mjesecu i zvijezdama da svijetle noæu, koji raskida more i buèe vali njegovi, kojemu je ime Gospod nad vojskama: 36 Ako tijeh uredaba nestane ispred mene, govori Gospod, i sjeme æe Izrailjevo prestati biti narod preda mnom navijek. 37 Ovako veli Gospod: ako se može izmjeriti nebo gore i izvidjeti temelji zemaljski dolje, tada æu i ja odbaciti sve sjeme Izrailjevo za sve Å¡to su uèinili, veli Gospod. 38 Evo idu dani, govori Gospod, u koje æe se sazidati Gospodu ovaj grad od kule Ananeilove do vrata na uglu. 39 I joÅ¡ æe dalje otiæi uže mjeraèko do huma Gariva i obrnuæe se na Goat. 40 I sva dolina od mrtvijeh tjelesa i pepela, i sva polja dori do potoka Kedrona, do ugla konjskih vrata k istoku, biæe svetinja Gospodu; neæe se razvaliti ni potrti dovijeka.