Jeremija 2

1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 2 Idi i vièi Jerusalimu da èuje i govori: ovako veli Gospod: opominjem te se po milosti u mladosti tvojoj i po ljubavi o vjeridbi tvojoj, kad iðaÅ¡e za mnom po pustinji, i po zemlji gdje se ne sije. 3 Izrailj bjeÅ¡e svetinja Gospodu i prvina od rodova njegovijeh; koji je jeðahu svi bijahu krivi, zlo dolažaÅ¡e na njih, veli Gospod. 4 Ãujte rijeè Gospodnju, dome Jakovljev i sve porodice doma Izrailjeva. 5 Ovako veli Gospod: kaku nepravdu naðoÅ¡e oci vaÅ¡i u mene, te otstupiÅ¡e od mene, i pristaÅ¡e za niÅ¡tavilom, i postaÅ¡e niÅ¡tavi? 6 I ne rekoÅ¡e: gdje je Gospod koji nas je izveo iz zemlje Misirske, koji nas je vodio po pustinji, po zemlji pustoj i punoj propasti, po zemlji suhoj i gdje je sjen smrtni, po zemlji preko koje niko nije hodio i u kojoj niko nije živio? 7 I kad vas dovedoh u zemlju rodnu da jedete rod njezin i dobra njezina, doÅ¡avÅ¡i oskvrniste zemlju moju i od naÅ¡ljedstva mojega naèiniste gad. 8 SveÅ¡tenici ne rekoÅ¡e: gdje je Gospod? I koji se bave zakonom ne poznaÅ¡e me, i pastiri odustaÅ¡e me, i proroci prorokovaÅ¡e Valom i idoÅ¡e za stvarima zaludnijem. 9 Zato æu se joÅ¡ preti s vama, veli Gospod, i sa sinovima sinova vaÅ¡ih preæu se. 10 Jer proðite ostrva Kitimska i vidite, i poÅ¡ljite u Kidar, i razgledajte dobro, i vidite je li bilo tako Å¡to: 11 Je li koji narod promijenio bogove, ako i nijesu bogovi? a moj narod promijeni slavu svoju na stvar zaludnu. 12 Ãudite se tome, nebesa, i zgrozite se i upropastite se! veli Gospod. 13 Jer dva zla uèini moj narod: ostaviÅ¡e mene, izvor žive vode, i iskopaÅ¡e sebi studence, studence isprovaljivane, koji ne mogu da drže vode. 14 Je li Izrailj rob? je li rob u kuæi roðen? zaÅ¡to posta grabež? 15 RikaÅ¡e na nj laviæi i dizaÅ¡e glas svoj, i obratiÅ¡e zemlju njegovu u pustoÅ¡; gradovi su mu popaljeni, te nema nikoga da živi u njima. 16 I sinovi Nofski i Tafneski opasoÅ¡e ti tjeme. 17 Nijesi li to sam sebi uèinio ostaviv Gospoda Boga svojega kad te voðaÅ¡e putem? 18 A sada Å¡to æe ti put Misirski da pijeÅ¡ vode Siorske? Å¡to li æe ti put Asirski da pijeÅ¡ vode iz rijeke? 19 Tvoja æe te zloæa pokarati i tvoje æe te odmetanje prekoriti. Poznaj dakle i vidi da je zlo i gorko Å¡to si ostavio Gospoda Boga svojega i Å¡to nema straha mojega u tebi, veli Gospod Gospod nad vojskama. 20 Jer davno izlomih jaram tvoj i raskidoh sveze tvoje, i ti reèe: neæu biti sluga; a na svaki visoki hum i pod svako zeleno drvo ideÅ¡ da se kurvaÅ¡. 21 Ja te posadih lozu izabranu, sve sjeme istinito; pa kako mi se promijeni i izmetnu se odvoda od tuðe loze? 22 Da se izmijeÅ¡ salitrom i uzmeÅ¡ mnogo sapuna, opet æe se poznavati bezakonje tvoje preda mnom, veli Gospod Gospod. 23 Kako možeÅ¡ reæi: nijesam se oskvrnio, nijesam iÅ¡ao za Valima? Pogledaj put svoj po dolu; poznaj Å¡ta si uèinila, brza kamilo, koja ostavljaÅ¡ znake na svojim putovima. 24 Kao divlja magarica, koja je navikla na pustinju i po želji duÅ¡e svoje vuèe u se vjetar, kad navali, ko æe je vratiti? koji je traže neæe se umoriti, naæi æe je u mjesecu njezinu. 25 Ãuvaj nogu svoju, da nije bosa, i grlo svoje, da ne žedni. Ali ti veliÅ¡: od toga nema niÅ¡ta; ne, jer ljubim tuðe, i za njima æu iæi. 26 Kao Å¡to se lupež posrami kad se uhvati, tako æe se posramiti dom Izrailjev, oni, carevi njihovi, knezovi njihovi, i sveÅ¡tenici njihovi i proroci njihovi, 27 Koji govore drvetu: ti si otac moj; i kamenu: ti si me rodio; jer mi okrenuÅ¡e leða a ne lice; a kad su u nevolji govore: ustani i izbavi nas. 28 A gdje su bogovi tvoji koje si naèinio sebi? neka ustanu, ako te mogu izbaviti kad si u nevolji, jer imaÅ¡, Juda, bogova koliko gradova. 29 ZaÅ¡to hoæete da se pravdate sa mnom? vi ste se svi odmetnuli od mene, veli Gospod. 30 Uzalud bih sinove vaÅ¡e, ne primiÅ¡e nauke; maè vaÅ¡ proždrije proroke vaÅ¡e kao lav koji davi. 31 O rode! vidite rijeè Gospodnju; bijah li pustinja Izrailju ili mraèna zemlja? zaÅ¡to govori moj narod: gospodari smo, neæemo viÅ¡e doæi k tebi? 32 Zaboravlja li djevojka svoj nakit i nevjesta ures svoj? a narod moj zaboravi me toliko dana da im nema broja. 33 ZaÅ¡to govoriÅ¡ da je dobar tvoj put tražeæi Å¡to ljubiÅ¡? pa si i nevaljale žene nauèio svojim putovima. 34 I joÅ¡te na skutovima tvojim nalazi se krv siromaha pravijeh; ne nalazim kopajuæi, nego je na svjema njima. 35 A ti govoriÅ¡: nijesam kriv, gnjev se je njegov odvratio od mene. Evo ja æu se preti s tobom Å¡to govoriÅ¡: nijesam zgrijeÅ¡io. 36 ZaÅ¡to trèkaÅ¡ tako mijenjajuæi svoj put? PosramiæeÅ¡ se od Misirca kako si se posramio od Asirca. 37 Otiæi æeÅ¡ i odatle s rukama nad glavom svojom, jer Gospod odbacuje uzdanice tvoje, i neæeÅ¡ biti sreæan u njima.