Isaija 42

1 Evo sluge mojega, kojega podupirem, izbranika mojega, koji je mio duÅ¡i mojoj; metnuæu duh svoj na njega, sud narodima javljaæe. 2 Neæe vikati ni podizati, niti æe se èuti glas njegov po ulicama. 3 Trske stuèene neæe prelomiti, i svjeÅ¡tila koje se puÅ¡i neæe ugasiti; javljaæe sud po istini. 4 Neæe mu dosaditi, niti æe se umoriti, dokle ne postavi sud na zemlji, i ostrva æe èekati nauku njegovu. 5 Ovako govori Bog Gospod, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i Å¡to ona raða, koji daje disanje narodu Å¡to je na njoj i duh onima Å¡to hode po njoj: 6 Ja Gospod dozvah te u pravdi, i držaæu te za ruku, i èuvaæu te, i uèiniæu te da budeÅ¡ zavjet narodu, vidjelo narodima; 7 Da otvoriÅ¡ oèi slijepcima, da izvedeÅ¡ sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami. 8 Ja sam Gospod, to je ime moje, i slave svoje neæu dati drugome ni hvale svoje likovima rezanijem. 9 Evo, preðaÅ¡nje doðe, i ja javljam novo, prije nego nastane kazujem vam. 10 Pjevajte Gospodu pjesmu novu, hvalu njegovu od kraja zemlje, koji se plavite po moru i sve Å¡to je u njemu, ostrva i koji živite na njima. 11 Pustinja i gradovi njezini, sela gdje stanuje Kidar, neka podignu glas, neka pjevaju koji žive po stijenama, neka klikuju savrh gora. 12 Neka daju slavu Gospodu, i hvalu njegovu neka javljaju po ostrvima. 13 Gospod æe izaæi kao junak, podignuæe revnost svoju kao vojnik, vikaæe i klikovati, nadvladaæe neprijatelje svoje. 14 Muèah dugo, èinjah se gluh, ustezah se; ali æu sada vikati kao žena kad se poraða, i sve æu potrti i istrijebiti. 15 Opustiæu gore i bregove, i svaku travu na njima osuÅ¡iæu, i od rijeka æu naèiniti ostrva, i jezera æu isuÅ¡iti. 16 I vodiæu slijepce putem kojega nijesu znali; vodiæu ih stazama kojih nijesu znali; obratiæu pred njima mrak u svjetlost i Å¡to je neravno u ravno. To æu im uèiniti, i neæu ih ostaviti. 17 Tada æe se vratiti natrag i posramiti se koji se uzdaju u lik rezani, koji govore likovima livenijem: vi ste naÅ¡i bogovi. 18 Ãujte, gluhi; progledajte, slijepi, da vidite. 19 Ko je slijep osim sluge mojega? i ko je gluh kao poslanik moj kojega Å¡aljem? ko je slijep kao savrÅ¡eni? ko je slijep kao sluga Gospodnji? 20 GledaÅ¡ mnogo, ali ne vidiÅ¡; otvorene su ti uÅ¡i, ali ne èujeÅ¡. 21 Gospodu bijaÅ¡e mio radi pravde njegove, uèini zakon velikim i slavnim. 22 A narod je oplijenjen i potlaèen, svi su koliki povezani u peæinama i sakriveni u tamnicama; postaÅ¡e plijen, a nema nikoga da bi izbavio; postaÅ¡e grabež, a nema nikoga da bi rekao: vrati. 23 Ko izmeðu vas èuje ovo i pazi i sluÅ¡a za poslije? 24 Ko je dao Jakova da se potlaèi i Izrailja otimaèima? Nije li Gospod, kojemu zgrijeÅ¡ismo? Jer ne htjeÅ¡e hoditi putovima njegovijem niti sluÅ¡aÅ¡e zakona njegova. 25 Zato izli na njih žestoku jarost svoju i silan rat, i zapali ga unaokolo, ali on ne razumje; zapali ga, ali on ne mari.