Isaija 36

1 Ãetrnaeste godine carovanja Jezekijina podiže se Senahirim car Asirski na sve tvrde gradove Judine, i uze ih. 2 I posla car Asirski Ravsaka iz Lahisa u Jerusalim k caru Jezekiji s velikom vojskom; i on stade kod jaza gornjega jezera na putu kod polja bjeljareva. 3 Tada izide k njemu Elijakim sin Helkijin, koji bijaÅ¡e nad dvorom, i Somna pisar i Joah sin Asafov pametar. 4 I reèe im Ravsak: kažite Jezekiji: ovako kaže veliki car, car Asirski: kakva je to uzdanica u koju se uzdaÅ¡? 5 Da reèem, ali su prazne rijeèi, da imaÅ¡ svjeta i sile za rat. U Å¡to se dakle uzdaÅ¡, te si se odmetnuo od mene? 6 Gle, uzdaÅ¡ se u Å¡tap od trske slomljene, u Misir, na koji ako se ko nasloni, uæi æe mu u ruku i probošæe je; taki je Faraon car Misirski svjema koji se uzdaju u nj. 7 Ako li mi reèeÅ¡: uzdamo se u Gospoda Boga svojega; nije li to onaj èije je visine i oltare oborio Jezekija i zapovjedio Judi i Jerusalimu: pred ovijem oltarom klanjajte se? 8 Hajde zateci se mojemu gospodaru caru Asirskom, i daæu ti dvije tisuæe konja, ako možeÅ¡ dobaviti koji æe jahati. 9 Kako æeÅ¡ dakle odbiti i jednoga vojvodu izmeðu najmanjih slugu gospodara mojega? Ali se ti uzdaÅ¡ u Misir za kola i konjike. 10 Svrh toga, eda li sam ja bez Gospoda doÅ¡ao na ovo mjesto da ga zatrem? Gospod mi je rekao: idi na tu zemlju, i zatri je. 11 Tada Elijakim i Somna i Joah rekoÅ¡e Ravsaku: govori slugama svojim Sirski, jer razumijemo, a nemoj nam govoriti Judejski da sluÅ¡a narod na zidu. 12 A Ravsak reèe: eda li me je gospodar moj poslao ka gospodaru tvojemu ili k tebi da kažem ove rijeèi? nije li k tijem ljudima, Å¡to sjede na zidu, da jedu svoju neèist i da piju svoju mokraæu s vama? 13 Tada stade Ravsak i povika iza glasa Judejski i reèe: èujte rijeèi velikoga cara Asirskoga. 14 Ovako kaže car: nemojte da vas vara Jezekija, jer vas ne može izbaviti. 15 Nemojte da vas nagovori Jezekija da se pouzdate u Gospoda, govoreæi: Gospod æe nas izbaviti, ovaj se grad neæe dati u ruke caru Asirskom. 16 Ne sluÅ¡ajte Jezekije; jer ovako kaže car Asirski: uèinite mir sa mnom i hodite k meni, pa jedite svaki sa svoga èokota i svaki sa svoje smokve, i pijte svaki iz svojega studenca, 17 Dokle ne doðem i odnesem vas u zemlju kao Å¡to je vaÅ¡a, u zemlju obilnu žitom i vinom, u zemlju obilnu hljebom i vinogradima. 18 Nemojte da vas vara Jezekija govoreæi: Gospod æe nas izbaviti. Je li koji izmeðu bogova drugih naroda izbavio svoju zemlju iz ruke cara Asirskoga? 19 Gdje su bogovi Ematski i Arfadski? gdje su bogovi Sefarvimski? jesu li izbavili Samariju iz mojih ruku? 20 Koji su izmeðu svijeh bogova ovijeh zemalja izbavili zemlju svoju iz moje ruke? a Gospod æe izbaviti Jerusalim iz moje ruke? 21 Ali oni muèahu, i ne odgovoriÅ¡e mu ni rijeèi, jer car bjeÅ¡e zapovjedio i rekao: ne odgovarajte mu. 22 Tada Elijakim sin Helkijin, koji bijaÅ¡e nad dvorom, i Somna pisar i Joah sin Asafov, pametar, doðoÅ¡e k Jezekiji razdrvÅ¡i haljine, i kazaÅ¡e mu rijeèi Ravsakove.