Izlazak 15

1 Tada zapjeva Mojsije i sinovi Izrailjevi ovu pjesmu Gospodu, i rekoÅ¡e ovako: Pjevaæu Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more. 2 Sila je moja i pjesma moja Gospod, koji me izbavi; on je Bog moj, i slaviæu ga; Boga oca mojega, i uzviÅ¡ivaæu ga. 3 Gospod je velik ratnik; ime mu je Gospod. 4 Kola Faraonova i vojsku njegovu vrže u more; izbrane vojvode njegove utopiÅ¡e se u Crvenom Moru. 5 Bezdani ih pokriÅ¡e; padoÅ¡e u dubinu kao kamen. 6 Desnica tvoja, Gospode, proslavi se u sili; desnica tvoja, Gospode, satr neprijatelja. 7 I mnoÅ¡tvom velièanstva svojega oborio si one koji ustaÅ¡e na te; pustio si gnjev svoj, i proždrije ih kao slamu. 8 Od daha nozdara tvojih sabra se voda; stade u gomilu voda koja teèe; stinuÅ¡e se vali usred mora. 9 Neprijatelj reèe: tjeraæu, stignuæu, dijeliæu plijen; nasitiæe ih se duÅ¡a moja, izvuæi æu maè svoj, istrijebiæe ih ruka moja. 10 Ti dunu vjetrom svojim, i more ih pokri, i utonuÅ¡e kao olovo u dubokoj vodi. 11 Ko je kao ti meðu silnima, Gospode? ko je kao ti slavan u svetosti, straÅ¡an u hvali, i da èini èudesa? 12 Ti pruži desnicu svoju, i proždrije ih zemlja. 13 VodiÅ¡ milošæu svojom narod, koji si iskupio, vodiÅ¡ krjepošæu svojom u stan svetosti svoje. 14 Ãuæe narodi, i zadrhtaæe; muka æe spopasti one koji žive u zemlji Filistejskoj. 15 Tada æe se prepasti starjeÅ¡ine Edomske, junake Moavske spopašæe drhat, uplaÅ¡iæe se svi koji žive u Hananskoj. 16 Spopašæe ih strah i trepet; od velièine ruke tvoje zamuknuæe kao kamen, dokle ne proðe narod tvoj, Gospode, dokle ne proðe narod, koji si zadobio. 17 OdvešæeÅ¡ ih i posadiæeÅ¡ ih na gori naÅ¡ljedstva svojega, na mjestu koje si sebi za stan spremio, Gospode, u svetinji, Gospode, koju su tvoje ruke utvrdile. 18 Gospod æe carovati dovijeka. 19 Jer uðoÅ¡e konji Faraonovi s kolima njegovijem i s konjicima njegovijem u more, i Gospod povrati na njih vodu morsku; a sinovi Izrailjevi prijeðoÅ¡e suhim posred mora. 20 I Marija proroèica sestra Aronova uze bubanj u ruku svoju; a za njom izidoÅ¡e sve žene s bubnjima i sviralama. 21 I otpijevaÅ¡e im Marija: pjevajte Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more. 22 Potom krenu Mojsije sinove Izrailjeve od Mora Crvenoga, i poðoÅ¡e u pustinju Sur; i tri dana iÅ¡avÅ¡i po pustinji ne naðoÅ¡e vode. 23 Odande doðoÅ¡e u Meru, ali ne mogoÅ¡e piti vode u Meri, jer bjeÅ¡e gorka; otuda se prozva mjesto Mera. 24 Tada stade narod vikati na Mojsija govoreæi: Å¡ta æemo piti? 25 I Mojsije zavapi ka Gospodu, a Gospod mu pokaza drvo, te ga metnu u vodu, i voda posta slatka. Ondje mu dade uredbu i zakon, i ondje ga okuÅ¡a. 26 I reèe: ako dobro uzasluÅ¡aÅ¡ glas Gospoda Boga svojega, i ušèiniÅ¡ Å¡to je pravo u oèima njegovijem, i ako prigneÅ¡ uho k zapovijestima njegovijem i ušèuvaÅ¡ sve uredbe njegove, nijedne bolesti koju sam pustio na Misir neæu pustiti na tebe; jer sam ja Gospod, ljekar tvoj. 27 I doðoÅ¡e u Elim, gdje bijaÅ¡e dvanaest izvora i sedamdeset palama; i ondje stadoÅ¡e u oko kod vode.