Jestira 7

1 I tako doðe car i Aman na objed carici Jestiri. 2 I reèe car Jestiri opet drugi dan napivÅ¡i se vina: Å¡ta želiÅ¡, carice Jestiro? daæe ti se; i Å¡ta moliÅ¡? ako je i do polovine carstva, biæe. 3 Tada odgovori carica Jestira i reèe: ako sam naÅ¡la milost pred tobom, care, i ako je caru ugodno, neka mi se pokloni život moj na moju želju i narod moj na moju molbu. 4 Jer smo prodani ja i moj narod da nas potru, pobiju i istrijebe. Da smo prodani da budemo sluge i sluÅ¡kinje, muèala bih, premda neprijatelj ne bi mogao naknaditi Å¡tete caru. 5 A car Asvir progovori i reèe carici Jestiri: ko je taj? i gdje je taj koji se usudio tako èiniti? 6 A Jestira reèe: protivnik i neprijatelj ovaj je zlikovac Aman. A Aman se uplaÅ¡i od cara i od carice. 7 Tada car gnjevan usta od vina i otide u vrt kod dvora, a Aman osta da moli za život svoj caricu Jestiru, jer vidje da je car naumio zlo po nj. 8 Potom se car vrati iz vrta dvorskoga u kuæu gdje bjeÅ¡e pio vino; a Aman bjeÅ¡e pao na odar gdje sjeðaÅ¡e Jestira. I car reèe: eda li æe i caricu osramotiti kod mene u kuæi? Ãim ta rijeè izide iz usta carevijeh, pokriÅ¡e lice Amanu. 9 I Arvona, jedan od dvorana carevijeh, reèe: evo i vjeÅ¡ala Å¡to je naèinio Aman za Mardoheja koji je govorio dobro po cara stoje kod kuæe Amanove, visoka pedeset lakata. I reèe car: objesite ga na njih. 10 I tako objesiÅ¡e Amana na vjeÅ¡ala koja bjeÅ¡e pripravio Mardoheju. I gnjev carev utiÅ¡a se.