Propovednik 5

1 Ãuvaj nogu svoju kad ideÅ¡ u dom Božji, i pristupi da sluÅ¡aÅ¡; to je bolje nego Å¡to bezumni daju žrtve, jer ne znaju da zlo èine. 2 Nemoj nagliti ustima svojim, i srce tvoje da ne bude brzo izgovoriti Å¡to pred Bogom, jer je Bog na nebu a ti si na zemlji, zato neka bude malo rijeèi tvojih. 3 Jer san dolazi od mnogoga posla, a glas bezumnikov od mnogih rijeèi. 4 Kad uèiniÅ¡ zavjet Bogu, ne oklijevaj ispuniti ga, jer mu nijesu mili bezumnici; Å¡to god zavjetujeÅ¡, ispuni. 5 Bolje je da ne zavjetujeÅ¡ negoli da zavjetujeÅ¡ pa ne ispuniÅ¡. 6 Ne daj ustima svojima da na grijeh navode tijelo tvoje, i ne govori pred anðelom da je bilo nehotice. ZaÅ¡to bi se gnjevio Bog na rijeèi tvoje i potro djelo ruku tvojih? 7 Jer kao Å¡to u mnoÅ¡tvu sanova ima taÅ¡tine, tako i u mnogim rijeèima; nego boj se Boga. 8 Ako vidiÅ¡ gdje se èini nepravda siromahu i otima sud i pravda u zemlji, ne èudi se tome, jer viÅ¡i pazi na visokoga, i ima joÅ¡ viÅ¡ih nad njima. 9 Ali je zemlja korisnija od svega; i car njivi služi. 10 Ko ljubi novce, neæe se nasititi novaca; i ko ljubi bogatstvo, neæe imati koristi od njega. I to je taÅ¡tina. 11 Gdje je mnogo dobra, mnogo je i onijeh koji ga jedu; pa kaka je korist od toga gospodaru? osim Å¡to gleda svojim oèima. 12 Sladak je san onome koji radi, jeo malo ili mnogo; a sitost bogatome ne da spavati. 13 Ima ljuto zlo koje vidjeh pod suncem: bogatstvo koje se èuva na zlo onome èije je. 14 Jer tako bogatstvo propadne zlom nezgodom, te sinu kojega je rodio ne ostane niÅ¡ta u ruku. 15 Kao Å¡to je izaÅ¡ao iz utrobe matere svoje nag, tako opet odlazi kako je doÅ¡ao; i niÅ¡ta ne uzima od truda svojega da ponese u ruci svojoj. 16 I to je ljuto zlo Å¡to odlazi kako je doÅ¡ao; i kaka mu je korist Å¡to se trudio u vjetar, 17 I svega vijeka svojega jeo u mraku, i mnogo se brinuo i žalostio i ljutio? 18 Eto, to vidjeh da je dobro i lijepo èovjeku da jede i pije i uživa dobro od svega truda svojega kojim se trudi pod nebom za života svojega, koji mu Bog da, jer mu je to dio. 19 I kad kome Bog da bogatstvo i blago, i da mu da uživa i uzima svoj dio i da se veseli s truda svojega, to je dar Božji. 20 Jer se neæe mnogo opominjati dana života svojega, jer mu Bog daje da mu je srce veselo.