Ponovljeni Zakon 9

1 Ãuj, Izrailju! ti danas prelaziÅ¡ preko Jordana da uðeÅ¡ i naslijediÅ¡ narode veæe i jaèe od sebe, gradove velike i ograðene do neba; 2 Velik i visok narod, sinove Enakove, koje znaÅ¡ i za koje si sluÅ¡ao: ko ce odoljeti sinovima Enakovijem? 3 Znaj dakle danas da je Gospod Bog tvoj, koji ide pred tobom, oganj koji spaljuje; on æe ih istrijebiti i on æe ih oboriti pred tobom, i izagnaæeÅ¡ ih i istrijebiti brzo, kao Å¡to ti je kazao Gospod. 4 Kad ih Gospod Bog tvoj otjera ispred tebe, nemoj da reèeÅ¡ u srcu svom: za pravdu moju uvede me Gospod u ovu zemlju da je naslijedim; jer Gospod tjera one narode ispred tebe za nevaljalstvo njihovo! 5 Ne ideÅ¡ za pravdu svoju ni za èistotu srca svojega da naslijediÅ¡ tu zemlju; nego za nevaljalstvo tijeh naroda Gospod Bog tvoj tjera ih ispred tebe, i da održi rijeè za koju se zakleo ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu. 6 Znaj dakle da ti Gospod Bog tvoj ne daje te dobre zemlje za pravdu tvoju da je naslijediÅ¡, jer si tvrdovrat narod. 7 Pamti i ne zaboravi kako si gnjevio Gospoda Boga svojega u pustinji; od onoga dana kad izidoste iz zemlje Misirske pa dokle doðoste na ovo mjesto, nepokorni bijaste Gospodu. 8 I kod Horiva razgnjeviste Gospoda, i od gnjeva šæaÅ¡e vas Gospod da istrijebi. 9 Kad izidoh na goru da primim ploèe kamene, ploèe zavjeta, koji s vama uèini Gospod, tada stajah na gori èetrdeset dana i èetrdeset noæi hljeba ne jeduæi ni vode pijuæi. 10 I dade mi Gospod dvije ploèe kamene, ispisane prstom Gospodnjim, na kojima bijahu rijeèi sve koje vam izgovori Gospod na gori isred ognja na dan zbora vaÅ¡ega. 11 Poslije èetrdeset dana i èetrdeset noæi dade mi Gospod dvije ploèe kamene, ploèe zavjetne. 12 I reèe mi Gospod: ustani, siði brže odavde; jer se pokvari narod tvoj koji si izveo iz Misira, siðoÅ¡e brzo s puta koji im zapovjedih, i naèiniÅ¡e sebi liven lik. 13 JoÅ¡ mi reèe Gospod govoreæi: pogledah ovaj narod, i eto je narod tvrda vrata. 14 Pusti me da ih istrijebim i ime njihovo zatrem pod nebom; a od tebe æu uèiniti narod jaèi i veæi nego Å¡to je ovaj. 15 I ja se vratih i siðoh s gore, a gora ognjem goraÅ¡e, i dvije ploèe zavjetne bijahu mi u ruku. 16 I pogledah, a to zgrijeÅ¡iste Gospodu Bogu svojemu salivÅ¡i sebi tele, i brzo siðoste s puta koji vam bjeÅ¡e zapovjedio Gospod. 17 Tada uzeh one dvije ploèe i bacih ih iz ruku svojih, i razbih ih pred vama. 18 Potom padoh i ležah pred Gospodom kao prije, èetrdeset dana i èetrdeset noæi, hljeba ne jeduæi ni vode pijuæi, radi svijeh grijeha vaÅ¡ih, kojima se ogrijeÅ¡iste uèinivÅ¡i Å¡to je zlo pred Gospodom i razgnjevivÅ¡i ga. 19 Jer se bojah gnjeva i jarosti, kojom se bjeÅ¡e Gospod razljutio na vas da vas istrijebi; i usliÅ¡i me Gospod i tada. 20 BjeÅ¡e se Gospod i na Arona razgnjevio veoma da ga šæaÅ¡e ubiti; ali se molih tada i za Arona. 21 I uzeh grijeh vaÅ¡ koji uèiniste, tele, i sažegoh ga ognjem, i razbih ga i satrh ga u prah, i prosuh prah njegov u potok, koji teèe s one gore. 22 I u Taveri i u Masi i u Kivrot-Atavi gnjeviste Gospoda. 23 I kad vas posla Gospod iz Kadis-Varnije govoreæi: idite i uzmite tu zemlju koju sam vam dao, opet se suprotiste rijeèi Gospoda Boga svojega, i ne vjerovaste mu i ne posluÅ¡aste glasa njegova. 24 Nepokorni bijaste Gospodu otkad vas poznah. 25 Zato padoh i ležah pred Gospodom èetrdeset dana i èetrdeset noæi, jer bjeÅ¡e rekao Gospod da æe vas potrti. 26 I molih se Gospodu i rekoh: Gospode, Gospode! nemoj potrti naroda svojega i naÅ¡ljedstva svojega, koje si izbavio velièanstvom svojim, koje si izveo iz Misira krjepkom rukom. 27 Opomeni se sluga svojih Avrama, Isaka i Jakova, ne gledaj na tvrðu naroda ovoga, na nevaljalstvo njegovo i na grijehe njegove; 28 Da ne reku koji žive u zemlji odakle si nas izveo: nije ih mogao Gospod uvesti u zemlju koju im obeæa, ili mrzio je na njih, zato ih izvede da ih pobije u pustinji. 29 Jer su tvoj narod i tvoje naÅ¡ljedstvo, koje si izveo silom svojom velikom i miÅ¡icom svojom podignutom.