Danilo 5

1 Car Valtasar uèini veliku gozbu tisuæi knezova svojih, i pijaÅ¡e vino pred tisuæom njih. 2 Napiv se vina Valtasar zapovjedi da se donesu sudovi zlatni i srebrni, koje bjeÅ¡e odnio Navuhodonosor otac mu iz crkve Jerusalimske, da iz njih piju car i knezovi mu, i žene njegove i inoèe njegove. 3 I donesoÅ¡e zlatne sudove koje bjehu odnijeli iz crkve doma Gospodnjega u Jerusalimu, i pijahu iz njih car i knezovi njegovi, žene njegove i inoèe njegove; 4 Pijahu vino, i hvaljahu bogove zlatne i srebrne i mjedene i drvene i kamene. 5 U taj èas izidoÅ¡e prsti ruke èovjeèije, i pisahu prema svijetnjaku po okreèenom zidu od carskoga dvora, i car vidje ruku koja pisaÅ¡e. 6 Tada se promijeni lice caru, i misli ga njegove uznemiriÅ¡e, i pojas se oko njega raspasa i koljena mu udarahu jedno o drugo. 7 Povika car iza glasa; te dovedoÅ¡e zvjezdare, Haldeje i gatare; i progovori car i reèe mudarcima Vavilonskim: ko proèita ovo pismo i kaže mi Å¡to znaèi, onaj æe se obuæi u skerlet, i nosiæe zlatnu verižicu o vratu, i biæe treæi gospodar u carstvu. 8 Tada pristupiÅ¡e svi mudarci carevi; ali ne mogoÅ¡e proèitati pisma niti kazati caru Å¡to znaèi. 9 Tada se car Valtasar vrlo uznemiri i lice mu se sasvijem izmijeni; i knezovi se njegovi prepadoÅ¡e. 10 Doðe carica radi toga Å¡to se dogodi caru i knezovima njegovijem u kuæu gdje bjeÅ¡e gozba, i progovori carica i reèe: care, da si živ dovijeka! da te ne uznemiruju misli tvoje i da ti se lice ne mijenja. 11 Ima èovjek u tvom carstvu, u kom je duh svetijeh bogova; i u vrijeme oca tvojega naðe se u njega vidjelo i razum i mudrost, kakova je u bogova, i car Navuhodonosor otac tvoj, care, postavi ga glavarem vraèarima, zvjezdarima, Haldejima i gatarima; 12 Jer velik duh i znanje i razum za kazivanje sanova i pogaðanje zagonetaka i razmrÅ¡ivanje zamrÅ¡enijeh stvari naðe se u Danila, kojemu car nadje ime Valtasar; neka sada dozovu Danila, i on æe kazati Å¡to znaèi. 13 Tada Danilo bi doveden pred cara. Car progovori Danilu i reèe: jesi li ti Danilo izmeðu roblja Judina koje dovede iz Judejske car otac moj? 14 Ãuh za tebe da je duh svetijeh bogova u tebi, i vidjelo i razum i mudrost velika da se naðe u tebe. 15 A sada su dovedeni preda me mudarci, zvjezdari, da proèitaju pismo i kažu mi Å¡to znaèi; ali ne mogu da kažu Å¡to to znaèi. 16 A za tebe ja èuh da možeÅ¡ protumaèiti, i zamrÅ¡ene stvari razmrsiti. Ako dakle možeÅ¡ proèitati ovo pismo i kazati mi Å¡to znaèi, obuæi æeÅ¡ se u skerlet, i zlatnu verižicu nosiæeÅ¡ o vratu, i biæeÅ¡ treæi gospodar u carstvu. 17 Tada odgovori Danilo i reèe pred carem: darovi tvoji neka tebi, i podaj drugomu poklone svoje; a pismo æu ja proèitati caru i kazati Å¡to znaèi. 18 Care, Bog viÅ¡nji dade carstvo i velièinu i slavu i èast Navuhodonosoru ocu tvojemu. 19 I od velièine koju mu dade svi narodi, plemena i jezici drktahu pred njim i bojahu ga se; ubijaÅ¡e koga hoæaÅ¡e, i ostavljaÅ¡e u životu koga hoæaÅ¡e, uzviÅ¡ivaÅ¡e koga hoæaÅ¡e, i poniživaÅ¡e koga hoæaÅ¡e. 20 Ali kada mu se podiže srce i duh mu se posili u oholosti, bi smetnut s carskoga prijestola svojega, i uzeÅ¡e mu slavu. 21 I bi prognan izmeðu ljudi i srce mu posta kao u zvijeri, i stan mu bijaÅ¡e s divljim magarcima, hraniÅ¡e ga travom kao goveda, i rosa nebeska kvasi mu tijelo, dokle pozna da Bog viÅ¡nji vlada carstvom ljudskim, i koga hoæe postavlja nad njim. 22 A ti, Valtasare, sine njegov, nijesi ponizio srca svojega premda si znao sve ovo. 23 Nego si se podigao na Gospoda nebeskoga, i sudove doma njegova donesoÅ¡e preda te, i piste iz njih vino ti i knezovi tvoji, žene tvoje i inoèe tvoje, i ti hvali bogove srebrne i zlatne, mjedene, gvozdene, drvene i kamene, koji ne vide niti èuju niti razumiju, a ne slavi Boga, u èijoj je ruci duÅ¡a tvoja i svi putovi tvoji. 24 Zato od njega bi poslana ruka i ovo pismo bi napisano. 25 A ovo je pismo napisano: MENE, MENE, TEKEL, UFARSIN. 26 A ovo znaèe te rijeèi: MENE, brojio je Bog tvoje carstvo, i do kraja izbrojio. 27 TEKEL, izmjeren si na mjerila, i naÅ¡ao si se lak. 28 FERES, razdijeljeno je carstvo tvoje, i dano Midijanima i Persijanima. 29 Tada zapovjedi Valtasar, te obukoÅ¡e Danila u skerlet, i metnuÅ¡e mu zlatnu verižicu oko vrata, i proglasiÅ¡e za nj da je treæi gospodar u carstvu. 30 Istu noæ bi ubijen Valtasar car Haldejski. 31 A Darije Midijanin preuze carstvo, i bjeÅ¡e mu oko Å¡ezdeset i dvije godine.