Amos 4

1 Ãujte ovu rijeè, krave Vasanske, koje ste u gori Samarijskoj, koje krivo èinite ubogima i satirete siromahe, koje govorite gospodarima svojim: donesite da pijemo. 2 Zakle se Gospod Gospod svetošæu svojom da æe vam evo doæi dani, te æe vas izvlaèiti kukama, i ostatak vaÅ¡ udicama ribarskim. 3 I kroz prolome æete ižljesti, svaka na prema se, i pobacaæete Å¡to bude u dvorovima, govori Gospod. 4 Idite u Vetilj, i èinite bezakonje, u Galgalu množite bezakonje svoje, i prinosite svako jutro žrtve svoje, treæe godine desetke svoje; 5 I palite žrtvu zahvalnu od hljeba kiseloga, i oglasite žrtve dragovoljne i razglasite, jer vam je tako milo, sinovi Izrailjevi, govori Gospod Gospod. 6 I zato vam ja dadoh da su vam èisti zubi po svijem gradovima vaÅ¡im i da nema hljeba nigdje po svijem mjestima vaÅ¡im; ali se ne obratiste k meni, govori Gospod. 7 A ja vam ustegoh dažd, kad joÅ¡ tri mjeseca bijahu do žetve, i pustih dažd na jedan grad, a na drugi grad ne pustih dažda, jedan se kraj nakvasi, a drugi kraj, na koji ne daždje, posuÅ¡i se. 8 Tako dva i tri grada iðahu u jedan grad da piju vode, i ne mogahu se napiti; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod. 9 Bih vas suÅ¡om i medljikom; gusjenice izjedoÅ¡e obilje u vrtovima vaÅ¡im i u vinogradima vaÅ¡im i na smokvama vaÅ¡im i na maslinama vaÅ¡im; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod. 10 Poslah u vas pomor kao u Misir, pobih maèem mladiæe vaÅ¡e i odvedoh konje vaÅ¡e, i uèinih te se podizaÅ¡e smrad iz okola vaÅ¡ega i u nozdrve vaÅ¡e; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod. 11 Zatirah vas kao Å¡to Gospod zatr Sodom i Gomor, i bijaste kao glavnja istrgnuta iz ognja; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod. 12 Zato æu ti tako uèiniti, Izrailju; i Å¡to æu ti tako uèiniti, pripravi se, Izrailju, da sreteÅ¡ Boga svojega. 13 Jer eto onoga koji je sazdao gore i koji je stvorio vjetar i javlja èovjeku Å¡to misli, èini od zore tamu, i hodi po visinama zemaljskim; ime mu je Gospod Bog nad vojskama.