Dela apostolska 23

1 A Pavle pogledavÅ¡i na skupÅ¡tinu reèe: ljudi braæo! ja sa svom dobrom savjesti življeh pred Bogom do samoga ovog dana. 2 A poglavar sveÅ¡tenièki Ananija zapovjedi onima Å¡to stajahu kod njega da ga biju po ustima. 3 Tada mu reèe Pavle: tebe æe Bog biti, zide okreèeni! I ti sjediÅ¡ te mi sudiÅ¡ po zakonu, a prestupajuæi zakon zapovijedaÅ¡ da me biju. 4 A oni Å¡to stajahu naokolo rekoÅ¡e: zar psujeÅ¡ Božijeg poglavara sveÅ¡tenièkoga? 5 A Pavle reèe: ne znadoh, braæo, da je poglavar sveÅ¡tenièki, jer stoji napisano: starjeÅ¡ini naroda svojega da ne govoriÅ¡ ružno. 6 A znajuæi Pavle da je jedan dio sadukeja a drugi fariseja, povika na skupÅ¡tini: ljudi braæo! ja sam farisej i sin farisejev: za nad i za vaskrsenije iz mrtvijeh doveden sam na sud. 7 A kad on ovo reèe, postade raspra meðu sadukejima i farisejima, i razdijeli se narod. 8 Jer sadukeji govore da nema vaskrsenija, ni anðela ni duha; a fariseji priznaju oboje. 9 I postade velika vika, i ustavÅ¡i književnici od strane farisejske prepirahu se meðu sobom govoreæi: nikakvo zlo ne nalazimo na ovome èovjeku; ako li mu govori duh ili anðeo, da se ne suprotimo Bogu. 10 A kad posta raspra velika, pobojavÅ¡i se vojvoda da Pavla ne raskinu, zapovjedi da siðu vojnici i da ga otmu izmeðu njih, i da ga odvedu u oko. 11 A onu noæ stade Gospod predanjga i reèe: ne boj se, Pavle, jer kao Å¡to si svjedoèio za mene u Jerusalimu, tako ti valja i u Rimu svjedoèiti. 12 A kad bi dan, uèiniÅ¡e neki od Jevreja vijeæu i zakleÅ¡e se govoreæi da neæe ni jesti ni piti dokle ne ubiju Pavla. 13 A bjeÅ¡e ih viÅ¡e od èetrdeset koji ovu kletvu uèiniÅ¡e. 14 Ovi pristupivÅ¡i ka glavarima sveÅ¡tenièkijem i starjeÅ¡inama, rekoÅ¡e: kletvom zaklesmo se da neæemo niÅ¡ta okusiti dok ne ubijemo Pavla; 15 Sad dakle vi sa saborom kažite vojvodi da ga sjutra svede k vama, kao da biste htjeli doznati bolje za njega; a mi smo gotovi da ga ubijemo prije nego se on približi. 16 A sin sestre Pavlove èuvÅ¡i ovu zasjedu doðe i uðe u oko i kaza Pavlu. 17 A Pavle dozvavÅ¡i jednoga od kapetana reèe: ovo momèe odvedi k vojvodi, jer ima neÅ¡to da mu kaže. 18 A on ga uze i dovede k vojvodi, i reèe: sužanj Pavle dozva me i zamoli da ovo momèe dovedem k tebi koje ima neÅ¡to da ti govori. 19 A vojvoda uzevÅ¡i ga za ruku, i otiÅ¡avÅ¡i nasamo, pitaÅ¡e ga: Å¡ta je Å¡to imaÅ¡ da mi kažeÅ¡? 20 A ono reèe: Jevreji dogovoriÅ¡e se da te zamole da sjutra svedeÅ¡ Pavla k njima na skupÅ¡tinu, kao da bi htjeli bolje ispitati za njega; 21 Ali ti ih nemoj posluÅ¡ati, jer ga èekaju od njih viÅ¡e od èetrdeset ljudi koji su se zakleli da neæe ni jesti ni piti dokle ga ne ubiju; i sad su gotovi, i èekaju tvoje obeæanje. 22 A vojvoda onda otpusti momèe zapovjedivÅ¡i mu: nikom ne kazuj da si mi ovo javio. 23 I dozvavÅ¡i dvojicu od kapetana reèe: pripravite mi dvjesta vojnika da idu do Ãesarije, i sedamdeset konjika i dvjesta strijelaca, po treæemu sahatu noæi. 24 I neka dovedu konje da posade Pavla, i da ga prate do Filiksa sudije. 25 I napisa poslanicu u kojoj ovako govoraÅ¡e: 26 Od Klaudija Lisije èestitome Filiksu pozdravlje. 27 Ãovjeka ovoga uhvatiÅ¡e Jevreji i šæahu da ga ubiju; ja pak doðoh s vojnicima i oteh ga doznavÅ¡i da je Rimljanin. 28 I želeæi doznati uzrok za koji ga krive svedoh ga na njihovu skupÅ¡tinu. 29 Tada naðoh da ga krive za pitanja zakona njihova, a da nema nikakve krivice koja zaslužuje smrt ili okove. 30 I doznavÅ¡i ja ugovor Jevrejski o glavi ovoga èovjeka odmah ga poslah k tebi zapovjedivÅ¡i i suparnicima njegovijem da pred tobom kažu Å¡to imaju na nj. Zdrav budi! 31 A vojnici onda, kao Å¡to im se zapovjedi, uzeÅ¡e Pavla i odvedoÅ¡e ga noæu u Antipatridu. 32 A sjutradan ostavivÅ¡i konjike da idu s njim, vratiÅ¡e se u oko. 33 A oni doÅ¡avÅ¡i u Ãesariju, predaÅ¡e poslanicu sudiji i izvedoÅ¡e Pavla preda nj. 34 A sudija proèitavÅ¡i poslanicu zapita odakle je; i doznavÅ¡i da je iz Kilikije 35 Reèe: ispitaæu te kad suparnici tvoji doðu. I zapovjedi da ga èuvaju u dvoru Irodovom.