Dela apostolska 18

1 A potom se odluèi Pavle od Atine i doðe u Korint, 2 I naðe jednoga Jevrejina, po imenu Akilu, rodom iz Ponta, koji bjeÅ¡e skoro doÅ¡ao iz Talijanske sa ženom svojom Priskilom jer bjeÅ¡e zapovjedio Klaudije da svi Jevreji idu iz Rima i doðe k njima. 3 I buduæi da bjeÅ¡e onoga istog zanata, osta kod njih i raðaÅ¡e, jer bijahu æilimarskog zanata. 4 A prepiraÅ¡e se u zbornicama svake subote, i nadgovaraÅ¡e Jevreje i Grke. 5 I kad siðoÅ¡e iz Maæedonije Sila i Timotije, navali Duh na Pavla da svjedoèi Jevrejima da je Isus Hristos. 6 A kad se oni protivljahu i huljahu, otrese haljine svoje i reèe im: krv vaÅ¡a na vaÅ¡e glave; ja sam èist, otsad idem u neznaboÅ¡ce. 7 I otiÅ¡avÅ¡i odande doðe u kuæu nekoga po imenu Justa, koji poÅ¡tovaÅ¡e Boga, i kojega kuæa bjeÅ¡e kraj zbornice. 8 A Krisp, starjeÅ¡ina zbornièki, vjerova Gospoda sa svijem domom svojijem; i od Korinæana mnogi koji sluÅ¡ahu vjerovaÅ¡e i krstiÅ¡e se. 9 A Gospod reèe Pavlu noæu u utvari: ne boj se, nego govori, i da ne uæutiÅ¡; 10 Jer sam ja s tobom, i niko se neæe usuditi da ti Å¡to uèini; jer ja imam veliki narod u ovome gradu. 11 I on sjedi ondje godinu i Å¡est mjeseci uèeæi ih rijeèi Božijoj. 12 A kad bjeÅ¡e Galion namjesnik u Ahaji, napadoÅ¡e Jevreji jednoduÅ¡no na Pavla i dovedoÅ¡e ga na sud 13 Govoreæi: ovaj nagovara ljude da poÅ¡tuju Boga protiv zakona. 14 A kad Pavle šæaÅ¡e da otvori usta, reèe Galion Jevrejima: da je kakva nepravda bila ili zlo djelo, po dužnosti posluÅ¡ao bih vas, o Jevreji! 15 Ali kad su prepiranja za rijeèi i za imena i za zakon vaÅ¡, gledajte sami; jer ja sudija tome neæu da budem. 16 I izagna ih iz sudnice. 17 Onda svi Grci uhvatiÅ¡e Sostena, starjeÅ¡inu zbornièkoga, i biÅ¡e ga pred sudnicom; i Galion nije za to niÅ¡ta mario. 18 A Pavle osta joÅ¡ pozadugo, i oprostivÅ¡i se s braæom otplovi u Siriju i s njime Priskila i Akila, i ostriže glavu u Kenhreji, jer se bjeÅ¡e zavjetovao. 19 I doðe u Efes; i njih ostavi ondje, a on uðe u zbornicu, i prepiraÅ¡e se s Jevrejima. 20 A kad ga oni moliÅ¡e da ostane kod njih viÅ¡e vremena, ne htjede, 21 Nego se oprosti s njima govoreæi: valja mi, makar kako bilo, ovaj praznik Å¡to ide provesti u Jerusalimu; nego, ako Bog htjedbude, vratiæu se opet k vama. I odveze se iz Efesa; a Akila i Priskila ostaÅ¡e u Efesu. 22 I doÅ¡avÅ¡i u Ãesariju, iziðe i pozdravi se s crkvom, i siðe u Antiohiju. 23 I provedavÅ¡i nekoliko vremena iziðe i proðe redom Galatijsku zemlju i Frigiju utvrðujuæi sve uèenike. 24 A doðe u Efes jedan Jevrejin, po imenu Apolos, rodom iz Aleksandrije, èovjek rjeèit i silan u knjigama. 25 Ovaj bjeÅ¡e upuæen na put Gospodnji, i goreæi duhom, govoraÅ¡e i uèaÅ¡e pravo o Gospodu, a znadijaÅ¡e samo krÅ¡tenje Jovanovo. 26 I ovaj poèe slobodno propovijedati po zbornicama. A kad ga èuÅ¡e Akila i Priskila, primiÅ¡e ga i joÅ¡ mu bolje pokazaÅ¡e put Gospodnji. 27 A kad on šæaÅ¡e da prijeðe u Ahaju, poslaÅ¡e braæa naprijed i pisaÅ¡e uèenicima da ga prime. I on doÅ¡avÅ¡i onamo pomože mnogo onima koji vjerovahu blagodaæu; 28 Jer zdravo nadvlaðivaÅ¡e Jevreje jednako pred narodom dokazujuæi iz pisma da je Isus Hristos.