Dela apostolska 12

1 U ono pak vrijeme podiže Irod car ruke da muèi neke od crkve. 2 I pogubi Jakova brata Jovanova maèem. 3 I vidjevÅ¡i da je to po volji Jevrejima nastavi da uhvati i Petra a bijahu dani prijesnijeh hljebova 4 Kojega i uhvati i baci u tamnicu, i predade ga èetvorici èetvrtnika vojnièkijeh da ga èuvaju, i miÅ¡ljaÅ¡e ga po pashi izvesti pred narod. 5 I tako Petra èuvahu u tamnici; a crkva moljaÅ¡e se za njega Bogu bez prestanka. 6 A kad šæaÅ¡e Irod da ga izvede, onu noæ spavaÅ¡e Petar meðu dvojicom vojnika, okovan u dvoje verige, a stražari pred vratima èuvahu tamnicu. 7 I gle, anðeo Gospodnji pristupi, i svjetlost obasja po sobi, i kucnuvÅ¡i Petra u rebra probudi ga govoreæi: ustani brže. I spadoÅ¡e mu verige s ruku. 8 A anðeo mu reèe: opaÅ¡i se, i obuj opanke svoje. I uèini tako. I reèe mu anðeo: obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom. 9 I iziÅ¡avÅ¡i iðaÅ¡e za njim, i ne znadijaÅ¡e da je to istina Å¡to anðeo èinjaÅ¡e, nego miÅ¡ljaÅ¡e da vidi utvaru. 10 A kad proðoÅ¡e prvu stražu i drugu i doðoÅ¡e k vratima gvozdenijem koja voðahu u grad, ona im se sama otvoriÅ¡e; i iziÅ¡avÅ¡i proðoÅ¡e jednu ulicu, i anðeo odmah otstupi od njega. 11 I kad doðe Petar k sebi reèe: sad zaista vidim da Bog posla anðela svojega te me izbavi iz ruku Irodovijeh i od svega èekanja naroda Jevrejskoga. 12 I razmislivÅ¡i doðe kuæi Marije matere Jovana koji se zvaÅ¡e Marko, gdje bijahu mnogi sabrani i moljahu se Bogu. 13 A kad kucnu Petar u vrata od dvora, pristupi djevojka po imenu Roda, da èuje. 14 I poznavÅ¡i glas Petrov od radosti ne otvori vrata, nego utrèa i kaza da Petar stoji pred vratima. 15 A oni joj rekoÅ¡e: jesi li ti luda? A ona potvrðivaÅ¡e da je tako. A oni govorahu: anðeo je njegov. 16 A Petar jednako kucaÅ¡e. A kad otvoriÅ¡e, vidjeÅ¡e ga, i udiviÅ¡e se. 17 A on mahnuvÅ¡i na njih rukom da æute, kaza im kako ga Gospod izvede iz tamnice; i reèe: javite ovo Jakovu i braæi. I iziÅ¡avÅ¡i otide na drugo mjesto. 18 A kad bi dan, bjeÅ¡e ne mala buna meðu vojnicima, Å¡ta to bi od Petra. 19 A kad ga Irod zaiska i ne naðe, onda ispita stražare, i zapovjedi da ih odvedu; i iziÅ¡avÅ¡i iz Judeje u Ãesariju onamo življaÅ¡e. 20 Jer se Irod srðaÅ¡e na Tirce i Sidonce. Ali oni jednoduÅ¡no doðoÅ¡e k njemu, i uzevÅ¡i na svoju ruku Vlasta, posteljnika careva, iskahu mira, jer se njihove zemlje hranjahu od njegova carstva. 21 A u odreðeni dan obuèe se Irod u carsku haljinu, i sjedavÅ¡i na prijesto govoraÅ¡e im; 22 A narod vikaÅ¡e: ovo je glas Božij, a ne èovjeèij. 23 Ali ujedanput udari ga anðeo Gospodnji; jer ne dade slave Bogu; i buduæi izjeden od crvi izdahnu. 24 A rijeè Božija rastijaÅ¡e i množaÅ¡e se. 25 A Varnava i Savle predavÅ¡i pomoæ vratiÅ¡e se iz Jerusalima u Antiohiju, uzevÅ¡i sa sobom i Jovana koji se zvaÅ¡e Marko.